Par mjeseci prije moga rođenja,  moj otac je sreo jednog stranca koji je bio nov u našem gradiću. Otac je bio od početka opčaran ovim strancem i njegovim pričama te ga je ubrzo pozvao da živi sa nama .
Brzo je bio prihvaćen kao član naše porodice.

Kako sam rastao, nikad se nisam pitao o tom strancu, odakle je, ko je i šta je. Navikao sam da je tu sa nama. Imao je mjesto u mom srcu kao i svi ostali članovi moje porodice.

Moji roditelji su bili instruktori u porodici, majka me je učila da volim vjeru, a otac me je ucio da je postujem, da cijenim ljude i ljudskost.

Međutim, taj stranac je bio onaj koji nam je prišao priše, zabavljao nas i okupljao nas satima u jednom krugu. Slušali bi smo njegove fascinirajuće priše iz prošlosti. Za sve što bi nas interesovalo o historiji, o naukama, o politici…, on je za sve imao odgovor.

Znao je prošlost, razumjevao je sadašnjost i pomalo je mogao reći unaprijed šta će se desiti medju ljudima. Slike koje je znao da nacrta izgledale su tako žive da sam gledajući u njih često znao zaplakati ili smijati se. Bio je poput dobrog prijatelja cijeloj porodici. Vodio je moga oca i brata Bilala zajedno sa mnom na nase prve igre fudbala i košarke.

Uvijek nas je podsticao da pogledamo filmove i čak nam je pružao šansu da se upoznamo sa mnogim “fimskim zvjezdama”.

Taj stranac je veliki pričalica, volio je puno da priča. Iako je znao da u našoj porodici se ne koriste riječi vulgarnog sadržaja, često mu se koja omakla, dok naše komsije i prijatelji ne bi smjeli takve rijeci koristit u svojim razgovorima, a pogotovo ne pred nama djecom, medjutim njemu nije niko zamjerao, on je bio jedini u kući koji je mogao da priča kako je htio a da ga niko ne pogleda poprijeko .

Dok bi on nas tako satima zabavljao svojim pričama majka bi znala često ustati i otići u svoju sobu kako bi učila Kur'an. Pitam se da li je kad molila u dovama da taj stranac napusti našu kuću.

U našoj kući je vladao islamski zakon, nije se koristio niti držao alkohol, međutim ovaj stranac je uporno govorio kako trebamo malo da “popustimo”, kako trebamo da živimo “današnjim načinom života”.
Često bi nas ponudio pivom i pokazivao nam cigarete da steknemo dojam kako su ukusne i privlačne.

Pričao je slobodnim stilom, mogao bih reći cak i previše slobodno o temama kao sto je seks i žene. Njegov govor bi nekad znao biti tako vulgaran čak i sraman za slušati pred ostalim članovima porodice.  Sada znam da je taj stranac dosta uticao na moje stavove u odnosu muškarca prema ženama i vezi prema njima.

S vremena na vrijeme ponižavao je moje roditelje i ono čime su nas učili, omalovažavao i protivio se njihovim stavovima, međutim ipak nikad niko nije zatražio da napusti našu kuću.

I dan danas tog stranca možete vidjeti kako sjedi u ćošku sobe i čeka nekoga od nas da mu posveti pažnju, da sluša njegove priče i gleda njegove slike .

Pitate me kako se zove taj stranac?

Mi smo ga zvali TV