Jednom bijaše jedan mali dječak koji je imao lošu narav. Njegov otac mu je dao punu kesu eksera i rekao mu je da svaki put kada pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, zakuca jedan ekser u ogradu.

Prvoga dana dječak je zakucao 37 eksera na ogradu. Tokom sledecih nekoliko mjeseci on je naučio da kontroliše svoj bijes i broj ukucanih eksera se smanjivao. Otkrio je da je lakše kontrolisati svoju narav, nego zakucavati eksere u ogradu.

I tako je došao dan, da tokom cijelog dana nije pobjesneo. On je rekao to svom ocu, a otac mu je kazao da svakog dana koga bude uspio da kontroliše svoje ponašanje, iz ograde isčupa jedan ekser. Dani su prolazili i jednoga dana dječak je bio u stanju da kaže svom ocu da je isčupao sve eksere.

Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde i rekao: “Dobro si uradio sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda više nikada neće biti ista. Kada u bijesu kažeš neku stvar, ona ostavlja ožiljak, kao sto su ove rupe na ogradi.
Mozes čovjeka ubosti nozem i izvući nož i poslije toga nije važno koliko puta kažes da ti je zao, rane ostaju”.

—Verbalna rana je isto tako bolna koliko i fizička. Prijatelji su zaista rijetki dragulji, oni čine da se smiješiš, ohrabruju te da uspiješ u nečemu, oni su spremni da te saslušaju, da podijele tvoj bol, imaju lijepe riječi i uvijek im je srce otvoreno za tebe… zato čuvaj svoje prijatelje.