U Preporodovoj rubrici Bosanski jezički savjetnik, autor prof. dr. Refik Bulić, istaknuti bosanskohercegovački lingvista, piše o postojećim nedoumicama koje govornici bosanskog jezika imaju u govoru ili pisanju, a često su uvjetovane različitim mitovima ili proizvoljnim ocjenama.

Tekst prof. dr. Refika Bulića “Pisanje Allahovih imena u bosanskom jeziku”, koji je objavljen u štampanom izdanju Preporoda prenosimo u nastavku:

Pisanje Allahovih imena pravopisno je pitanje koje može zanimati čitaoce jer je pisanje takvih imena danas često u islamskoj literaturi pa su i pogreške u vezi s tim prisutne u svim vrstama tekstova. Jedan od razloga može biti i to što dosadašnji pravopisi ne donose upute za njihovo pisanje. U narednom dijelu teksta prenosimo preporuke koje su za pisanje Allahovih imena date u Bosanskom pravopisu.

Allah ima devedeset i devet lijepih imena. Allahova su imena u bosanski jezik prevedena kao imenice, pridjevi u poimeničenoj službi, sintagme i izrazi.

Ona Allahova imena koja su u bosanski jezik prevedena kao imenice jednočlana su i pišu se velikim početnim slovom: Nasljednik, Stvaralac, Sudac, Svedobročinitelj, Svjetlo, Tvorac, Vladar, Zaštitnik.

I druge imenice koje u bosanskom jeziku zamjenjuju imena Bog i Allah pišu se velikim
početnim slovom: Gospodar, Milosnik, Stvoritelj, Vladar i dr., i kad se upotrijebe same i kad
su uz ime na koje se odnose:

(1) Vjernicima će Gospodar njihov na pravi put ukazati. – (2) Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! (Kur’an, 52: 35) – (3) I neka je uzvišen Allah, Vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega, Gospodara svemira veličanstvenog! (Kur’an, 23: 116) – (4) Neka se Milosnik smiluje grešnim dušama.

Velikim početnim slovom pišu se i ona Allahova imena koja su u bosanski jezik
prevedena kao poimeničeni pridjevi određenog vida: Blagi, Dobri, Milostivi, Najjači, Najmilostiviji, Najpostojaniji, Najveći, Plemeniti, Posljednji, Pravedni, Preuzvišeni, Samilosni, Silni, Slavljeni, Snažni, Svemilosni, Svemudri, Sveti, Uzvišeni, Veličanstveni, Vječni, Živi.

Kad takvi pridjevi imaju oblik neodređenog vida, pišu se malim početnim slovom, jer tada samo kazuju osobinu koja se pripisuje Bogu:

(1) Allah je moćan i silan. – (2) Allah je veličanstven i vječan. – (3) Bog je pravedan i plemenit. – (4) Bog je blag i uzvišen.

Brojevi jedan i prvi upotrijebljeni kao Allahova imena pišu se velikim početnim slovom:

(1) Reci: “On je Allah – Jedan!” (Kur’an, 112: 1) – (2) On je Prvi i Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi; i On zna sve! (Kur’an, 57: 3)

Malim početnim slovom pišu se brojevi jedan i prvi kad se upotrijebe u svome pravom značenju:

(1) A vaš Bog – jedan je Bog! (Kur’an, 2: 163) – (2) Ibrahim nije bio ni jevrej ni
kršćanin, već pravi vjernik, vjerovao je u Boga jednoga i nije bio idolopoklonik.
(Kur’an, 3: 67) – (3) Allah je prvi od onih kojima se za pomoć obraćamo.

Višečlana Allahova imena (koja su po obliku sintagme i izrazi) pišu se tako što se
samo prva riječ piše velikim početnim slovom, a ostale riječi pišu se malim početnim slovom,
izuzev onih koje same po sebi podrazumijevaju upotrebu velikoga početnog slova:

Blagi iznad svega,

O svemu obaviješteni,

Onaj Koji mnogo prašta,

Onaj Koji molbe prima,

Onaj Koji sudi,

Svjedok svemu što se zbiva,

Vlasnik svake vlasti i uprave i dr.

U prethodnim je primjerima velikim slovom u Allahovim imenima napisana i zamjenica Koji. To je zbog toga što se velikim početnim slovom pišu zamjenice i zamjenički oblici kojima se upućuje na vlastita imena Bog i Allah: 

(1) Hvaljen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki (…). (Kur’an, 17: 1) – (2) Oni se Tebi, Allahu, klanjaju i od Tebe oprosta traže. – (3) Tako vam Allah obrazlaže Svoje ajete – zato da shvatite. (Kur’an,
2: 242) – (4) Ali – Allah je zaštitnik vama, a nema boljeg pomagača od Njega! (Kur’an,
3: 150)

Za Allahovo obraćanje u Kur’anu upotrebljavaju se zamjenice Ja, Mi, Moj, Svoj i Naš
te njihovi oblici:

(1) Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti! (Kur’an, 2: 152) – (2) A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. (Kur’an, 2: 186) – (3) I kada smo kao pribježište Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram, rekli smo: „Ne smatraj Nama nikoga ravnim, i očisti ovaj Hram Moj za one koji će ga obilaziti, koji će tu u blizini njegovoj stanovati, i koji će molitvu obavljati (…).“ (Kur’an, 22: 26) – (4) O sljedbenici Knjige, došao vam je poslanik Naš da vam ukaže na mnogo šta što vi iz Knjige krijete, i preko čega će i preći. (Kur’an, 5: 15) – (5) (…) Ja sam tebe odlikovao nad ostalim svijetom poslanstvom Svojim i govorom Svojim. (Kur’an, 7: 9)