Ni 24 sata nakon jučerašnjeg napada u Potočarima na premijera Republike Srbije situacija na web portalima se nije mnogo promijenila. I dalje je sva medijska pažnja usmjerena na taj “nemili događaj iz kojeg se ne bi izvukli da su ostali pet sekundi duže.”

Savjetnica Aleksandra Vučića također tvrdi da je to bio jedan od najtežih dana u njegovom životu. Ne znaju oni koju težinu ima to mjesto i sa kojim ožiljcima i ranama žive ljudi koji su preživjeli strahote 1995.godine. Ne znaju oni sa kakvim strahovima se bore preživjeli svaki dan i sa kojim mislima moraju da se bore jer njihovi najmiliji nisu uspjeli da prežive.

Mediji su i ovaj put pali na ispitu zbog svoje neprofesionalnosti, poklanjajući tome veću pažnju i značaj nego li samoj komemoraciji. Dozvolili su da jedan Vučić bude važniji od svih srebreničana koji su ubijeni prije dvadeset godina i čije ostatke još uvijek nisu našli. Dozvolili su da i taj jedan dan, dan koji treba da bude opomena svima da se ne zaboravi i ne ponovi, sve bude stavljeno u drugi plan kao što je slučaj tokom cijele godine.

Realno gledajući i govoreći, rijetko se u medijima mogu naći priče o žrtvama genocida a da to nije u periodu kada se sprema komemoracija i obilježavanje godišnjice stradanja. Rijetko se daje prostor i medijska pažnja onima koji to zaslužuju, koji su preživjeli strahote. Rijetko se u medijima pojavljuju priče majki koje su ostale bez svojih sinova, kćeri, muževa, očeva. Rijetko se sreću priče djece koja su ostala bez očeve figure da ih odgaja i bude smjernica u životu. Skoro pa sve ove priče su zaboravljene tokom cijele godine. Cijele godine čitamo tekstove o političarima, pa čak i na dan kada je trebalo da bude ukopano 136 identificiranih žrtava i da im se šutnjom oda počast.

Ne donosi to ništa dobro ionako već neukom narodu kojim se manipuliše već dvadeset godina i koji zaboravlja tugu, bol, patnju svih onih koji su preživjeli strahote. Manipuliše se i novim generacijama koje nemaju dovljno znanja o onome što se događalo u Bosni tokom proteklog rata. Tandem medija i političara manipuliše latentnom masom, skrećući im pažnju sa važnih pitanja. A upravo je ovaj događaj bio skretanje pažnje i manipulacija onima koji nemaju predstavu šta ovaj dan predstavlja za sve žrtve.

Da trebaju šutjeti i odati počast svim stradalim, a ne uzvikivati “Ubij četnika!” i dokazivati da nisu ništa bolji od onih koji su genocid počinili. Ispolitiziran je cijeli događaj a oni koji zatvaraju oči pred time su isti oni što zatvaraju oči cijeloga života nudeći tuđe “istine”.

Nije lako biti čovjek, jer kako to kaže književnik Meša Selimović: “Ljudi su zla djeca, zla po činu djeca po pameti. I nikada neće biti drugačiji.”

Azra Mehmedović