Savjetnica Aleksandra Vučića također tvrdi da je to bio jedan od najtežih dana u njegovom životu. Ne znaju oni koju težinu ima to mjesto i sa kojim ožiljcima i ranama žive ljudi koji su preživjeli strahote 1995.godine. Ne znaju oni sa kakvim strahovima se bore preživjeli svaki dan i sa kojim mislima moraju da se bore jer njihovi najmiliji nisu uspjeli da prežive.
Mediji su i ovaj put pali na ispitu zbog svoje neprofesionalnosti, poklanjajući tome veću pažnju i značaj nego li samoj komemoraciji. Dozvolili su da jedan Vučić bude važniji od svih srebreničana koji su ubijeni prije dvadeset godina i čije ostatke još uvijek nisu našli. Dozvolili su da i taj jedan dan, dan koji treba da bude opomena svima da se ne zaboravi i ne ponovi, sve bude stavljeno u drugi plan kao što je slučaj tokom cijele godine.
Realno gledajući i govoreći, rijetko se u medijima mogu naći priče o žrtvama genocida a da to nije u periodu kada se sprema komemoracija i obilježavanje godišnjice stradanja. Rijetko se daje prostor i medijska pažnja onima koji to zaslužuju, koji su preživjeli strahote. Rijetko se u medijima pojavljuju priče majki koje su ostale bez svojih sinova, kćeri, muževa, očeva. Rijetko se sreću priče djece koja su ostala bez očeve figure da ih odgaja i bude smjernica u životu. Skoro pa sve ove priče su zaboravljene tokom cijele godine. Cijele godine čitamo tekstove o političarima, pa čak i na dan kada je trebalo da bude ukopano 136 identificiranih žrtava i da im se šutnjom oda počast.
Ne donosi to ništa dobro ionako već neukom narodu kojim se manipuliše već dvadeset godina i koji zaboravlja tugu, bol, patnju svih onih koji su preživjeli strahote. Manipuliše se i novim generacijama koje nemaju dovljno znanja o onome što se događalo u Bosni tokom proteklog rata. Tandem medija i političara manipuliše latentnom masom, skrećući im pažnju sa važnih pitanja. A upravo je ovaj događaj bio skretanje pažnje i manipulacija onima koji nemaju predstavu šta ovaj dan predstavlja za sve žrtve.
Da trebaju šutjeti i odati počast svim stradalim, a ne uzvikivati “Ubij četnika!” i dokazivati da nisu ništa bolji od onih koji su genocid počinili. Ispolitiziran je cijeli događaj a oni koji zatvaraju oči pred time su isti oni što zatvaraju oči cijeloga života nudeći tuđe “istine”.
Nije lako biti čovjek, jer kako to kaže književnik Meša Selimović: “Ljudi su zla djeca, zla po činu djeca po pameti. I nikada neće biti drugačiji.”
Azra Mehmedović