Tri žene sretoše se kod bunara gdje su došle po vodu. Zapričaše se o svojim sinovima.

“Trebale biste čuti moga sina! Kako samo prekrasno pjeva, kao slavuj!” – reče prva žena.

Druga žena se isto pohvali: “A da samo vidite moga sina, kako je visok i snažan! Kada baci kamen uvis, on skoro da dotakne oblake.”

Treća žena je samo ćutala. Na to je druge dvije počeše zadirkivati: “A tvoj sin?. Kakav je on?!”

“Ne znam šta bih vam pričala. Moj sin je mlad, običan dječak, kao i mnogi drugi.”

Na to se žene uputiše nazad kući noseći teški teret vode na glavi.

Treća žena je i dalje ćutala osjećajući se neugodno pored druge dvije žene.

Sunce je sve žešće pržilo, teret je bio sve teži. Odjednom žene ugledaše na ulazu u selo svoja tri sina.

“Poslušajte kako moj sin lijepo pjeva!”, uskliknu prva pokazujući na svog sina koji je sjedio na zidiću i zaneseno pjevao.

“Pogledajte moga sina”, ushićeno će druga “kako samo visoko baca kamen. Divota!”.

Treći sin potrči prema svojoj majci i uze joj teški teret s glave.