Za nešto više od 24 sata rumunski sudija István Kovács dat će znak za početak susreta polufinala baraža za odlazak na Svjetsko prvenstvo, u kojem će se na stadionu Cardiff City sastati domaći Vels i reprezentacija Bosne i Hercegovine. Može se i reći da igraju velški protiv bh. Zmajeva, jer obje selekcije nose nadimak Zmajevi. Kako god, ulog za obje ekipe je veliki, jer će pobjednik dobiti priliku da se zadnjeg dana marta protiv Italije ili Sjeverne Irske bori za plasman na Mundijal, čiji će domaćini biti Meksiko, Kanada i SAD.

Sutrašnji ogled Velsa i naše reprezentacije bit će peti međusobni duel u historiji, a prvi nakon nešto više od deset godina. U dosadašnja četiri duela naša reprezentacija je dva puta slavila, dok je dva puta bilo neriješeno. Gol-razlika je na našoj strani (6:2).

„Bola, reci Balji…“

Prvi međusobni duel odigran je na Millenniumu u Cardiffu 12. februara 2003. godine. Našu selekciju sa klupe je tada predvodio Baka Slišković, dok je na klupi Velsa bio legendarni Mark Hughes. Bh. tim je vrlo rano poveo u tom susretu – igrala se 5. minuta kada je Baljić donio prednost našoj selekciji. No, svega pet minuta trajala je naša radost, jer je Earnshaw donio izjednačenje Velšanima. Današnji selektor naše reprezentacije, Sergej Barbarez, pogodio je za 2:1 u 64. minuti, a konačnih 2:2 postavio je Hartson deset minuta poslije.

Kao što smo već naveli, naš selektor je pogodio kao igrač protiv Velsa, a tome treba dodati i da je velški selektor Craig Bellamy nastupio u tom susretu od prve minute.

Ono po čemu mnogi pamte ovaj duel je svakako čuvena rečenica Bake Sliškovića, koja je postala kultna. Naime, nakon što je Elvir Baljić na sredini terena izveo nekoliko lucidnih poteza i driblinga, Slišković je želio da tadašnja zvijezda našeg tima malo stane na „loptu“, pa je kraj aut-linije dozivao Elvira, ali Bolića, kako bi prenio poruku svom imenjaku, a poruka je glasila: „Bola, Bola, reci Balji da se ne za***aje“. Da li je Bolić prenio ovu poruku Baljiću – ne zna se, ali su kamere uhvatile taj trenutak koji je postao viralan ekspanzijom društvenih mreža.

Pobjeda nad Velšanima kao priprema za historijske kvalifikacije

Na naredni duel sa Velšanima čekali smo do 15. augusta 2012. godine. Bio je to prijateljski duel odigran na Parc y Scarlets stadionu u Llanelliju, koji je izabranicima tadašnjeg selektora Safeta Sušića poslužio kao posljednja priprema pred početak kvalifikacija za Mundijal u Brazilu. Bosna i Hercegovina je golovima Vedada Ibiševića i Miroslava Stevanovića slavila rutinsku pobjedu rezultatom 2:0. Za našu selekciju u ovom susretu nastupio je i Edin Džeko, dok je za Velšane nekih 30-ak minuta upisao današnji selektor Bellamy, koji je tako imao priliku da dva puta igra protiv naše selekcije.

Nakon historijskog nastupa u Brazilu slijedile su kvalifikacije za Evropsko prvenstvo 2016. godine. Poslije šokantnog poraza u Zenici od Kipra, Papetovi Zmajevi su se morali „vaditi“ u Cardiffu. Uprkos dobroj igri i nekoliko dobrih prilika, nakon 90 minuta nije bilo pobjednika. Ono što se pamti sa ove utakmice jeste „flaster“ Muhameda Bešića na Garethu Baleu, a snimci nekoliko njihovih duela i dan-danas se vrte po društvenim mrežama.

Godinu dana poslije odigran je „revanš“ u Zenici. Na našoj klupi ovaj put sjedio je Meša Baždarević, a pobjeda je bila „moranje“ kako bi se ostalo u utrci za baraž.

Gorostas iz Vlasenice kao „Mešin džoker“

Baždarević u tom duelu nije mogao računati na povrijeđenog Džeku, a na kraju je heroj nacije ispao Milan Đurić – gorostas rođen u Tuzli, porijeklom iz Vlasenice. Budući da pogodaka nije bilo u prvih sat vremena, a da je pobjeda bila imperativ svih imperativa, Baždarević je na teren poslao korpulentnog napadača Milana Đurića. Ovaj mu se odužio deset minuta poslije kada je postigao pogodak za prednost naše selekcije i erupciju oduševljenja na Bilinom Polju.

Pomalo zaboravljeni Đurić, koji danas igra u Seriji A za Cremonese, postao je tada heroj nacije i svojevrstan „džoker“ za Baždarevića. Pobjedu naše selekcije potvrdio je Vedad Ibišević pogotkom u 90. minuti.

Nažalost, Velšani su se na kraju radovali, budući da su kao drugoplasirani tim iz naše grupe ostvarili direktan plasman na EURO, gdje su kao debitanti dogurali čak do polufinala. Mi smo završili kao treći u grupi te smo otišli u baraž, gdje smo poraženi od Republike Irske.

I evo, deset i kusur godina poslije opet smo u baražu. Protivnik poznat, a nadamo se da ćemo sutra nastaviti niz bez poraza protiv Velšana i na kraju se radovati prolasku u finale baraža. A u finalu – ko zna, nek’ se sikiraju Azzurri ili eventualno Sjeverni Irci, koji su nam ionako dužnici…