Za Gornje Vukovije Kod Kalesije i danas se, ponekad, koristi naziv – Masle, a za mještane ovog naselja naziv Maslićani. Ne zna se tačno kako je nastao taj izraz – Masle. Po jednom kazivanju naziv je nastao zbog toga što su mještani ovog sela proizvodili kvalitetno maslo, a po drugom kazivanju, koje nije po volji ovih mještana, je zbog toga što je bilo podosta onih koji su znali i htjeli – maslati, smaslati, što je narodni izraz ovoga kraja, a znači: lagati, slagati.

Imaju mještani Gornjih Vukovija još jedan naziv – Hasuraši. Naime, prije agresije ovaj kraj je bio poznat po proizvodnji, tkanju hasura, prostirke koja se pravila od šaša.

Kako saznajemo od Mufida Kličnevića, direktora JU Bosanski kulturni centar Kalesija, u Gornjim Vukovijama skoro da nije bilo čovjeka koji to nije radio.

Cijena hasure zavisi od veličine

– Nekad je to bilo dominantno zanimanje ljudi ovog naselja. Skoro da ne postoji stariji mještanin Gornjih Vukovija koji nije tkao hasure, priča nam Mufid Klinčević.

Ovih dana, nakon 20-ak godina pauze, u Gornjim Vukovijama je ponovo otkana hasura. Na stanu, spravi na kojoj se prave hasure, otkali su je Fadil Rožnjaković i Osman Hodžić – Osmo. Stan je napravio Mujo Klinčević.

Prije toga, 1995. godine, zadnju hasuru je otkao Kasim Ašičić, koji danas više nije među živima.

Osman Hodžić i Fadil Rožnjaković u toku dana mogu otkati tri hasure. U zavisnosti od dimenzija, od veličine, jedna hasura košto oko 200 maraka. Nekada se koristila kao obavezna prostirka u bosanskim kućama, a danas je uglavnom naručuju kao dekorativni element, kao dekorativni dio namještaja.

Osim što se mogu naručiti hasure, u Gornjim Vukovijama se može naručiti i stan. Uz stan, veli Mujo Klinčević, ide i vito za namotavanje špage, kojom se uvezuje šaš u hasuru.

Bunardžije

Priča o nadimcima mještana Gornjih Vukovija sa hasurama se ne završava, Danas imaju novi nadimak – Bunardžije. I njega su dobili po zanimanju ljudi ovog mjesta, po tome što mnogi za život zarađuju kopajući bunare.