Priznanje i nagrada za muallimski rad „Redžep-ef. Muminhodžić“ za 2025/26. godinu dodijeljeni su Muharem-ef. Mešanoviću, glavnom imamu Medžlisa Islamske zajednice Kalesija i imamu u džematu Prnjavor, kao potvrda njegovog dugogodišnjeg predanog rada s djecom i mladima u mektebu.

Nagradu mu je uručio muftija tuzlanski dr. Vahid-ef. Fazlović na svečanom dijelu sjednice Savjeta za vjerska pitanja Muftijstva tuzlanskog, održane 19. oktobra 2026. godine.

U razgovoru za Preporod.info Muharem-ef. Mešanović govori o emocijama koje je pratio ovaj značajan trenutak, odgovornosti muallima u vremenu brojnih izazova, važnosti saradnje s roditeljima te načinima na koje mekteb može ostati mjesto kojem se djeca rado vraćaju.

Preporod.info: Koliko Vam znači priznanje i nagrada „Redžep-ef. Muminhodžić“ za muallimski rad? Šta Vam ova nagrada predstavlja na ličnom i profesionalnom planu, nakon godina posvećenih radu s djecom i mladima?

Mešanović: Prilikom dodjele priznanja i nagrade za muallimski rad „Redžep-ef. Muminhodžić“, moj unutarnji, emocionalni balans nije izdržao. Samo priznanje, u njegovom začetku 2018/19., bilo je nešto veliko. U prvi mah, nedostižno. Tada nisam uopće sebe zamišljao u kontekstu priznanja. U poodmaklim sam imamsko/muallimskim godinama. Puno je mladih, perspektivnih i dokazanih muallima sa diplomom pedagoškog fakulteta a mi, medreslije i finovci, ovu grupu predmeta kao da smo usnili.

Ipak, uhvatili smo se u koštac sa svim mektepsko/muallimskim izazovima, uložili više vremena i truda, zanemarili sve probleme i svake godine pomjerali granice. Iskreno, kao mladi muallim, a potom sa mubarek tespihom mektepskih godina rada sa osnovcima i srednjoškolcima, do ove 2026. godine, došlo se do nivoa koji je vrijedan pažnje. Iako mi to nikada nije bio cilj, to je prepoznato od strane pretpostavljenih i po elementima predviđenim prilikom bodovanja, moj muallimski rad u 2025/26. i četiri prethodne godine, ponudile su najviše.

Još uvijek preispitujem emocionalno stanje, stvarno priznanje i pripremam strategiju za naredne godine koje trebaju biti u kontinuitetu postignutih i dostignutih rezultata.

Preporod.info: Mekteb je često prvi susret djece s vjerom, njenim vrijednostima i islamskim odgojem. Koliko je važno da taj susret bude obilježen toplinom, razumijevanjem i povjerenjem te kakvu odgovornost to stavlja pred muallima?

Mešanović: Do predratnih godina, svijest o mektebu bila je na visokom, zadovoljavajućem nivou kod polaznika, roditelja i sredine u kojoj mekteb živi. Posljednjih godina, skoro odmah po završetku agresije, to nije više trend. Nude se mnoge, atraktivnije mogućnosti, sportski treninzi i drugi savremeniji načini okupljanja starijih osnovaca i srednjoškolaca.

Mekteb, koji je muallim osavremenio, izgradio atraktivan pristup svakom djetetu, roditeljima, izrasta u poželjnu lokaciju gdje je trend, u najmanju ruku, lijepo provesti nekoliko sati tokom vikenda. Kroz pojedinačni pristup svakom djetetu gradi se samopouzdanje i vezanost za mektepsku učionicu, koja nudi praktičnu sliku vjerskih istina i jasnu viziju godina koje dolaze.

Veoma je važan prvi susret sa mektebom, gdje muallim pridobija pažnju kod mladih ljudskih bića koja će za dvije decenije i sami biti dio tima koji se brine kontinuitet mektepske pouke. Taj prvi susret sa mektebom i “hodžom” (muallimom) ostaje trajno urezan u sjećanjima, koja ponekad izblijede, ali nikad ne isčeznu.

Preporod.info: Šta smatrate najvećim izazovom u radu s današnjim generacijama djece i mladih? Kako mekteb prilagoditi njihovim potrebama i vremenu u kojem odrastaju, a istovremeno sačuvati njegove temeljne odgojne vrijednosti?

Mešanović: Najveći izazov savremenog doba je probuditi i pridobiti pažnju djece, koja na dohvat ruke imaju uvid za sve svoje radoznalosti i interesovanja. Klasični mekteb, bez savremenih sadržaja koji se realiziraju modernim tehnikama i pomagalima, nije puno interesantan.

Zbog različitih uzrasta, u svakom nivou treba napraviti timove koje povezuju iste godine, možda i školska učionica. Kvizovi i igrokazi djeluju puno interesantnije od klasičnog, frontalnog školskog časa. Ovaj sistem funcioniše jer u pozadini ima obaveznost prisustva nastavi i težinu ocjene. Ovdje treba voditi računa da se dio nastavnog sadržaja realizira shodno klasičnim pedagoškim standardima, a potom veći dio časa učiniti svima dostupnim, da svako da svoj doprinos.

Također, veoma je važno forsirati nastavne sadržaje koje tretiraju moralne vrijednosti i na tome svakodnevno, praktično, ustajavati. Nekada se čini neka lekcija previše jednostavna ili nerazumljiva za nivo djeca koja su u prvim školskim godinama, ili su na kraju svog osnovnog obrazovanje ili su srednjoškolci.

Preporod.info: Koliko je za uspješan mektebski odgoj važna saradnja muallima s roditeljima i porodicom? Na koji način zajedničkim djelovanjem možemo pomoći djeci da vrijednosti koje usvajaju u mektebu postanu dio njihovog svakodnevnog života?

Mešanović: Trokut koji garantuje uspješnost mektepske pouke je: muallim, polaznik (dijete) i roditelj. Redoslijed može i drugačije. U vremenu apsolutnog ugađanja djeci, skoro nezamislivo zvuči da djeca daju prioritet mektebu, na uštrb rekreacijskih interesovanja, igre i zabave. Ne isključujemo djecu iz dunjalučkih potreba u njihovom uzrastanju, igra sa vršnjacima, razni sportski trenizi, vannastavne aktivnosti, ali sve to mora imati svoju mjeru.

Kada roditelji djeci naprave raspored slobodnog vremena, i ako im je stalo da njihovo dijete ide u mekteb, napravit će (sportski rečeno) rezultat u svim sferama interesovanja. Suprotno, ne bude li volja roditelja da njihovo dijete bude u mektepskoj učionici, nego na igralištu, poligonu ili nekontrolisanim aktivnostima, teško će, kad dijete odraste iskontrolisati njegovo ponašanje.

Nisam vidio mnogo sportskih profesionalaca, likovnih umjetnika, lingvista, plesača, svirača… među djecom koja voljom njihovih roditelja zaobiđoše mektepsku učionicu, a vidio sam desetine, stotine dobro odgojene i obrazovane djece koji prihvatiše breme odgovornosti za vlastite porodice, džemate i državu. Djeci treba uzor, koji se nekada zove stroga kontrola bez koje nema uspjeha ni u školi, a pogotovo u neobaveznim aktivnostima.

Ako je moj, generacijski stariji kolega obavio svoju misiju u mektebu, ja sada tu imam djecu savjesnih i odgovornih roditelja, kojima je stalo da njihova djeca prođu kroz mektepsku pouku, kao što će mom nasljedniku biti, ako Bog da, puna mektepska učionica djece mojih polaznika, roditelja kojima sam ja, uz Allahovu pomoć i nastojanje njihovih roditelja izgradio svijest o važnosti mekteba i islamskog poučavanja.

Preporod.info: Kada pogledate godine svog muallimskog rada, šta Vas najviše raduje i daje Vam osjećaj da je Vaš trud imao smisla?

Mešanović: Sva pismena i usmena priznanja, a bilo ih je mnogo, ne mogu se mjeriti sa jednim namazom koji obavi moj učenik, pogotovo u džematu. Svi smo mi svjesni da djeca izlaskom iz mektepske učionice uveliko ulaze u vlastito kreiranje životnih okolnosti, visoke škole, zaposlenje, formiranje porodice, rađanje djece.

Ali kada nađu vremena da dođu u svoju džamiju na namaz, da posjete svoj mekteb, da dovedu svoje dijete u mekteb koji su oni pohađali i tamo još uvijek zateknu svoga muallima, to je nešto veliko, nešto što samo emocija može propratiti.

Imalo je smisla boriti se sa poteškoćama, zagrijati učionicu, improvizovati u mnogim situacijama, biti “dosadan” roditeljima i djeci. Ne mogu reći da su svi na dobitku, ali, hvala Allahu, jesu mnogi.

(preporod.info)