“Knjiga “Ljubav u Magribu” se polahko završava. I ne, nije nastala u nekoj udobnoj poziciji. Nije nastala brzo, niti lahko. Nastala je OVAKO. Kao na ovoj slici. Ležim na desnom boku. Laptop mi je na malom bijelom stoliću pored kreveta. Ispod ruke mi je peškir da mi bude mekše. I jedan prst. Samo jedan prst koji ide po touchpadu. Danima. Mjesecima. Godinama. Znate kako ljudi kažu “pisala sam dan i noć.” E pa ja sam stvarno pisala godinama. Pišem je 6. godina. Jer kad ležiš, vrijeme drugačije teče. Nekad mi je za jednu rečenicu trebalo 10 minuta. Nekad bi me zaboljela ruka, pa kičma, pa bih morala stati. Ponekad i zaplakati. Pa opet” napisala je autorica Emina Mujanović iz Hrasna Donjeg.

Emina Mujanović boluje od distrofije mišića. Posljednjih godina zbog bolesti dane provodi na krevetu i knjige piše samo jednim prstom.

“Bilo je dana kada sam mislila da je ova priča prevelika, za moj jedan prst. Ali svaki put kad sam htjela odustati, sjetila sam se zašto sam počela. Ovu knjigu nisam pisala prstima. Pišem je Allahovim kaderom. Pišem je i suzama, saburom, nadom, vjerom. Pišem je onim presretnim osmijehom kad mi Word pokaže “stranica 200 i neka” dodaje Emina.

U januaru 2027 godine Emina je planirala izdati i knjigu ŠŠŠ…Priča djevojke u kolicima i njenog druga na respiratoru.

Svoj post na Facebooku Emina je završila riječima
“Ovaj tekst posvećujem:
Svakoj osobi koja misli da ne može.
Svakome ko tipka sporije od drugih.
Svakome ko sanja iz kreveta, iz kolica, iz sobe koja mu je cijeli svijet.
Može se. Tako mi Allaha može se.
Moj jedan prst gotov je napisao cijelu knjigu. Zamislite šta vaša dva mogu. Zamislite šta može vaše srce.”

I kako bi ChatGPT rekao „Ljubav u Magribu“ nije samo priča koja se bliži svom kraju. To je priča o saburu, vjeri, suzama i nevjerovatnoj snazi da se ne odustane od onoga što srce želi.