Muhizin Omerović, profesor teologije iz Pobuđa kod Bratunca, 11. jula 1995. krenuo je sa mnogim Srebreničanima u koloni smrti prema Tuzli. Na slobodnu teritoriju je stigao nakon 62 dana. Dva puta je kroz šumu i minska polja dolazio do Baljkovice, tri puta se penjao na Udrč, planinu koja je za njih bila glavni orijentir na putu do slobodne teritorije. Za to vrijeme Muhizin je spavao i u polju pored leševa, gladovao, ali nije gubio nadu da će nakon svega ipak stići do slobodne teritorije.

Prisjećajući se odlazaka i dolazaka u Srebrenicu, Muhizin kaže da su prvi put, kada su se vraćali u Srebrenicu, na Kamenskom brdu, gdje je ubijeno hiljadu ljudi, bili primorani da prenoće. Prema njegovim riječima, tijela su nakon mjesec dana bila u dubokoj fazi raspadanja.

“Svi koji su bili sa mnom u grupi su povraćali, a ja nisam mogao. Čak sam išao i da tražim konzerve da jedem. Našao sam oko 20 konzervi. Tu noć su svi zaspali. Ja sam ostao budan. Cijelu noć gledaš mrtve ljude oko sebe i čitavu noć očekuješ da neko od njih ustane, da se desi čudo. Niko ne ustaje, i onda shvatiš da su ti ljudi zauvijek mrtvi”, ispričao je Muhizin.

Kako kaže, bilo je užasno teških trenutaka, ali ni u jednom momentu nije odustajao od života. Bio je sa ljudima koji su se predavali, završavali u hangarima u Kravici, gdje su i pobijeni. Ali Muhizin nikada nije ni pomišljao da se preda.

U srijedu 9.januara, poslije jacije namaza, u divanhani MIZ Kalesija, bit će održana tribina pod nazivom “62 dana do slobode”. Gost predavač je Muhizin Omerović. Omerović će o svojim stravičnim iskustvima i doživljajima iz 1995.godine govoriti povodom 9.janura, početka genocida nad Bošnjacima. U programu učestvuje i Hor Mrežemladih MIZ Kalesija. Organizatori tribine pozivaju sve zainteresovane da dođu te na taj način sačuvaju sjećanje na ono što se dešavalo u Bosni i Hercegovini od 1992-1995.godine