Na današnji dan prije 21 godinu u Zvorniku je ubijen novinar Oslobođenja Kjašif Smajlović. Iako je prošlo više od dvije decenije, njegovo tijelo još nije pronađeno, niti je za smrt ovog hrabrog čovjeka iko odgovarao. Poginuo je za istinu, za ljubav prema profesiji kojoj je ostao vjeran i u zadnjim trenucima života.

Bio je to 9. april 1992. godine, dan kada je Smajlović poslao zadnji izvještaj iz ratom zahvaćenog Zvornika. Izdiktirao ga je telefonom Sevleti Ahmedinović, nekadašnjoj uposlenici Oslobođenja u tuzlanskom dopisništvu.

– Bilo je osam sati i dvadeset minuta. Nazvao me Kjašif Smajlović u dopisništvo u Tuzli. Rekao je: Sele, imam informacije, ali ne mogu da dobijem Sarajevo. Piši, brzo ovu informaciju i proslijedi im u Sarajevo, kazala nam je Sevleta.

Svoj posljednji izvještaj Smajlović je završio riječima: “Bojim se, Sele, da dolaze i po mene. Čujem njihove korake, idu prema dopisništvu. Bojim se da je ovo moj zadnji izvještaj… zatim se veza prekinula. Kasnije je Sevleta još jednom pokušala nazvati Kjašifa, ali, na žalost, telefon u zvorničkom dopisništvu nije radio.

Kjašif Smajlović je prva novinarska žrtva rata u našoj zemlji. Za njegovim posmrtnim ostacima i danas tragaju njegova djeca i brat Sakib. Kjašif je ubijen na okrutan način, ali prava istina o njegovoj smrti i dalje je pokrivena velom tajni.

Prema jednoj verziji, Kjašif je zarobljen, odveden u Mali Zvornik, gdje je ubijen i bačen u lokalnu krečanu. No, s druge strane, jedan Zvorničanin je svjedočio kako je Smajlović ubijen 9. aprila u dopisništvu, iz kojeg se taj dan čula velika vriska.