Konačno smo se i mi mcdonaldizirali. To nešto znači. To, zapravo, znači mnogo toga, između ostalog: postali smo dio svekolikog McDonald's lanca na Kugli zemaljskoj, dakle, postali smo jedna u nizu zemalja koje su označene ovim svjetskim brendom. Postoje tu raznorazne teorije, vezane za ovaj brend, koje bi smo mogli zadugo nabrajati, u njih se može vjerovati ili ne vjerovati, ali nećemo o teorijama, hoćemo o realnosti, samo našoj, nešto više kazati.

Zašto je „dobro” da smo se napokon mcdonaldizirali? Hoću misliti da je bolje biti mcdonaldiziran nego sekulariziran na sarajevski način! Jer, mcdonaldizacija je itekako žestok udar na primitivizam i pravi odgovor na lažnu, pogrešnu, iskrivljenu i tendencioznu „sarajevsku sekularizaciju”. (A to ćemo dalje u tekstu objasniti.) Zato: dobro došao McDonald's u Sarajevo, u BiH, welcome, merhaba i ehlen we sehlen!

Mnogo se ovih dana govorilo o McDonald'su u Sarajevu. Pored svekolikih najavljivanja i reklamiranja opet se osjećalo (kao) blago potkopavanje investicije koja bi trebala doći u Sarajevu. Mediji su nas kljukali o tome da postoje kojekakve malverzacije oko dobijanja dozvole, ove ili one, te da je vlasnik ili suvlasnik u problemu ili sukobu (interesa) koji usporava dobijanje dozvole za rad, te da je ovo ili ono, a grad obojen u crveno sa žutim slovom M, prepoznatljivog oblika, je samo čekao i na kraju je brend pobijedio. Dakle, pričalo se i pričalo, o svemu i svačemu, samo se o jednom šutilo, kao o sramoti, kao o porazu, kao o nečemu što se podrazumijeva. Ali, mi ćemo to naglasiti! Da, gospodo, u McDonald'su nema alkohola ni svinjskog mesa i to nikome ne smeta. To (kao da) niko ne primjećuje i to (kao da) se samo po sebi podrazumijeva da je to normalno. E, pa nije normalno. Barem ovdje za neke „naše”, u BiH, ali i na Balkanu, koji se toliko razmahuju zastavama vlastitog nepodnošljivog cinizma i jada, zavisti i pakosti, hipokrizije/munafikluka i laži.

Prisjetimo se prije dvije godine otvaranja najmonumentalnijeg biznis/shopping centra u BiH, dakle, BBI centra. Riječ je najprestižnijem biznis centru u BiH, koji je ove godine u takmičenju ICSC European Shopping Centre Awards dobio prvu nagradu kao najbolji shopping centar u Evropi u kategoriji malih objekata. No, sve te nagrade, pohvale i priznanja, ta njegova funkcionalnost i ljepota, sklad i modernost nije (bila) bitna, nešto drugo je bilo bitno. Jer, digla se bila i kuka i motika sarajevske sekularne scene da osudi taj veličanstveni projekt i da nađu dlaku u jajetu. Odjednom su otkrili da je BBI udar na multikulturalnost ovog grada, atak na druge konfesije i etnije, jer u BBI nema za kupiti ili pojesti/popiti svinjskog mesa i alkohola. I digle se kojekakve vildanice i ala vildanice da optuže svoj grad (vlasti u njemu) kako su mogli dopustiti da tako nešto nikne u Sarajevu, pa da je sto hiljada puta lijepo i funkcionalno. Nema svinjetine i alkohola – ne valja! (Primjera radi, a pisao sam o tome kako je u jeku zalaganja i borbe za oslobađanje akademika Ejupa Ganića i cjelokupne pažnje posvećene njegovom puštanju iz londonskog zatvora, Eldin Karić, urednik i voditelj emisije „Centralni zatvor” na Radiju Federacije, našu pažnju usmjeravao i vrijeme trošio, a o parama poreskih obveznika da ne govorimo, na raspravu o tome treba li dopustiti da u centru Sarajeva na Marijin Dvoru nikne veliki hotel u kojem neće biti alkohola i svinjetine i u kojem će se poslovati na principu šerijata. Van svake pameti!)

Gotovo da je nevažno bilo to što je BBI tako dobar projekt, funkcionalan i skup centar, koji je koštao nekoliko desetina miliona maraka, zaposlio toliko firmi (za svoju gradnju) i mnogim ljudima osigurao posao itd. Naravno, jasno je i vrapcima na grani da je tu ključni „problem” bio investicija koja je došla iz muslimanskog svijeta i koja je uvjetovala da centar ne smije poslovati protivno učenju islama i da se imaju uvažiti neki postulati vjere kao što su, prije svih, zabrana konzumacije i prodaje alkohola i svinjskog mesa. I zadugo smo tu ideološku svinjsku gripu bolovali! A nju nam je navukla tobožnja glad (za svinjskim mesom) ovdašnje sarajevske islamofobije.

To s jedne strane, a, s druge strane, otvaranjem McDonald'sa u Sarajevu i medijskom šutnjom o tome kako u McDonald'su u Sarajevu nema alkohola (kao što ga nema ni u ostalim restoranima diljem svijeta) i svinjetine – zasigurno govori o hipokriziji i dvostrukim aršinima protagonista ovdašnje medijske scene, koji ne vide problem i smetnju u tome što u McDonald'su nema alkohola i svinjetine, ali to isto vide kao problem kada u gradu niče jedna slična i mnogo veća investicija muslimanskog/islamskog porijekla i određenja, a namijenjena je svim građanima i njihovim potebama.

Recimo i ovo, a što povrh svega ovoj priči daje dodatnu vrijednost, da uprava i vlasnici McDonald'sa imaju osjećaja za mjesto u kojem niču njihovi restorani. Na primjer, u Maleziji, Indoneziji i nekim drugim muslimanskim zemljama, McDonald's proizvodi i prodaje svoju hranu isključivo na principu halal proizvodnje i prodaje. Dakako, ima u svijetu McDonald's restorana u kojima ima svinjskog mesa, ali ih većinom nema svinjetinu. U Americi ili Kanadi, gdje živi puno Jevreja, u McDonald's restoranima na staklu ili nekom drugom vidljivom mjestu je naljepnica sa slikom svinje koja je prekrižena, dakle, svinjsko meso je „zabranjeno”, a u Zagrebu, primjerice, u McDonald'su ima (u pojedinim proizvodima primjesa) svinjskog mesa, u vidu pržene slanine, špeka ili kako već.

U Sarajevu toga nema, a alkohola u McDonald'su nema ni pod razno!

McDonald's su Sarajlije s oduševljenjem pozdravile. To se vidi i po neviđenoj gužvi ispred samog restorana. Sam projekt koštao je oko 2,5 miliona KM-ova. Zaposleno je oko sedamdesetak ljudi, namirnice za McDonald'sove proizvode su isključivo s lokalnog bh. područja, tržišta. I mnogo toga korisnog se nalazi u ovoj investiciji, zato je ovaj projekt za pozdraviti i čestitati. A, povrh svega, zbog razloga i dokaza koji nama daju potvrdu i legitimitet da smo dio naprednog civilizacijskog svijeta i onda kada poštujemo svoje vrijednosti (a tako ih i drugi poštuju) i ne podliježemo logici i podvali sekularnog i ateističkog primitivizma, osobito ovog našeg, koji zna biti primitivan kao nigdje drugo.

P.S. Evo za kraj, u „umjetnosti dokolice”, jedno pitanje: znate li šta radi Chuck Norris u McDonald'su u Sarajevu?

Jede svinjetinu i pije alkohol!

„Malo sutra”.

Muhamed Velić, rijaset.ba