Zašto je „dobro” da smo se napokon mcdonaldizirali? Hoću misliti da je bolje biti mcdonaldiziran nego sekulariziran na sarajevski način! Jer, mcdonaldizacija je itekako žestok udar na primitivizam i pravi odgovor na lažnu, pogrešnu, iskrivljenu i tendencioznu „sarajevsku sekularizaciju”. (A to ćemo dalje u tekstu objasniti.) Zato: dobro došao McDonald's u Sarajevo, u BiH, welcome, merhaba i ehlen we sehlen!
Mnogo se ovih dana govorilo o McDonald'su u Sarajevu. Pored svekolikih najavljivanja i reklamiranja opet se osjećalo (kao) blago potkopavanje investicije koja bi trebala doći u Sarajevu. Mediji su nas kljukali o tome da postoje kojekakve malverzacije oko dobijanja dozvole, ove ili one, te da je vlasnik ili suvlasnik u problemu ili sukobu (interesa) koji usporava dobijanje dozvole za rad, te da je ovo ili ono, a grad obojen u crveno sa žutim slovom M, prepoznatljivog oblika, je samo čekao i na kraju je brend pobijedio. Dakle, pričalo se i pričalo, o svemu i svačemu, samo se o jednom šutilo, kao o sramoti, kao o porazu, kao o nečemu što se podrazumijeva. Ali, mi ćemo to naglasiti! Da, gospodo, u McDonald'su nema alkohola ni svinjskog mesa i to nikome ne smeta. To (kao da) niko ne primjećuje i to (kao da) se samo po sebi podrazumijeva da je to normalno. E, pa nije normalno. Barem ovdje za neke „naše”, u BiH, ali i na Balkanu, koji se toliko razmahuju zastavama vlastitog nepodnošljivog cinizma i jada, zavisti i pakosti, hipokrizije/munafikluka i laži.
Prisjetimo se prije dvije godine otvaranja najmonumentalnijeg biznis/shopping centra u BiH, dakle, BBI centra. Riječ je najprestižnijem biznis centru u BiH, koji je ove godine u takmičenju ICSC European Shopping Centre Awards dobio prvu nagradu kao najbolji shopping centar u Evropi u kategoriji malih objekata. No, sve te nagrade, pohvale i priznanja, ta njegova funkcionalnost i ljepota, sklad i modernost nije (bila) bitna, nešto drugo je bilo bitno. Jer, digla se bila i kuka i motika sarajevske sekularne scene da osudi taj veličanstveni projekt i da nađu dlaku u jajetu. Odjednom su otkrili da je BBI udar na multikulturalnost ovog grada, atak na druge konfesije i etnije, jer u BBI nema za kupiti ili pojesti/popiti svinjskog mesa i alkohola. I digle se kojekakve vildanice i ala vildanice da optuže svoj grad (vlasti u njemu) kako su mogli dopustiti da tako nešto nikne u Sarajevu, pa da je sto hiljada puta lijepo i funkcionalno. Nema svinjetine i alkohola – ne valja! (Primjera radi, a pisao sam o tome kako je u jeku zalaganja i borbe za oslobađanje akademika Ejupa Ganića i cjelokupne pažnje posvećene njegovom puštanju iz londonskog zatvora, Eldin Karić, urednik i voditelj emisije „Centralni zatvor” na Radiju Federacije, našu pažnju usmjeravao i vrijeme trošio, a o parama poreskih obveznika da ne govorimo, na raspravu o tome treba li dopustiti da u centru Sarajeva na Marijin Dvoru nikne veliki hotel u kojem neće biti alkohola i svinjetine i u kojem će se poslovati na principu šerijata. Van svake pameti!)
Gotovo da je nevažno bilo to što je BBI tako dobar projekt, funkcionalan i skup centar, koji je koštao nekoliko desetina miliona maraka, zaposlio toliko firmi (za svoju gradnju) i mnogim ljudima osigurao posao itd. Naravno, jasno je i vrapcima na grani da je tu ključni „problem” bio investicija koja je došla iz muslimanskog svijeta i koja je uvjetovala da centar ne smije poslovati protivno učenju islama i da se imaju uvažiti neki postulati vjere kao što su, prije svih, zabrana konzumacije i prodaje alkohola i svinjskog mesa. I zadugo smo tu ideološku svinjsku gripu bolovali! A nju nam je navukla tobožnja glad (za svinjskim mesom) ovdašnje sarajevske islamofobije.
To s jedne strane, a, s druge strane, otvaranjem McDonald'sa u Sarajevu i medijskom šutnjom o tome kako u McDonald'su u Sarajevu nema alkohola (kao što ga nema ni u ostalim restoranima diljem svijeta) i svinjetine – zasigurno govori o hipokriziji i dvostrukim aršinima protagonista ovdašnje medijske scene, koji ne vide problem i smetnju u tome što u McDonald'su nema alkohola i svinjetine, ali to isto vide kao problem kada u gradu niče jedna slična i mnogo veća investicija muslimanskog/islamskog porijekla i određenja, a namijenjena je svim građanima i njihovim potebama.
Recimo i ovo, a što povrh svega ovoj priči daje dodatnu vrijednost, da uprava i vlasnici McDonald'sa imaju osjećaja za mjesto u kojem niču njihovi restorani. Na primjer, u Maleziji, Indoneziji i nekim drugim muslimanskim zemljama, McDonald's proizvodi i prodaje svoju hranu isključivo na principu halal proizvodnje i prodaje. Dakako, ima u svijetu McDonald's restorana u kojima ima svinjskog mesa, ali ih većinom nema svinjetinu. U Americi ili Kanadi, gdje živi puno Jevreja, u McDonald's restoranima na staklu ili nekom drugom vidljivom mjestu je naljepnica sa slikom svinje koja je prekrižena, dakle, svinjsko meso je „zabranjeno”, a u Zagrebu, primjerice, u McDonald'su ima (u pojedinim proizvodima primjesa) svinjskog mesa, u vidu pržene slanine, špeka ili kako već.
U Sarajevu toga nema, a alkohola u McDonald'su nema ni pod razno!
McDonald's su Sarajlije s oduševljenjem pozdravile. To se vidi i po neviđenoj gužvi ispred samog restorana. Sam projekt koštao je oko 2,5 miliona KM-ova. Zaposleno je oko sedamdesetak ljudi, namirnice za McDonald'sove proizvode su isključivo s lokalnog bh. područja, tržišta. I mnogo toga korisnog se nalazi u ovoj investiciji, zato je ovaj projekt za pozdraviti i čestitati. A, povrh svega, zbog razloga i dokaza koji nama daju potvrdu i legitimitet da smo dio naprednog civilizacijskog svijeta i onda kada poštujemo svoje vrijednosti (a tako ih i drugi poštuju) i ne podliježemo logici i podvali sekularnog i ateističkog primitivizma, osobito ovog našeg, koji zna biti primitivan kao nigdje drugo.
P.S. Evo za kraj, u „umjetnosti dokolice”, jedno pitanje: znate li šta radi Chuck Norris u McDonald'su u Sarajevu?
Jede svinjetinu i pije alkohol!
„Malo sutra”.
Muhamed Velić, rijaset.ba