Vaš TV ili vaš mobitel su se pokvarili odmah nakon isteka garancije? Možda to i nije slučajnost. Postoji sumnja da proizvođači namjerno prave proizvode sa slabim tačkama kako bi povećali prodaju svojih uređaja.

Ono što zvuči kao komplikovani termin “planirana obsolencija”, ustvari je strategija da se napravi proizvod koji će imati ograničen rok trajanja. To je dobro za proizvođače jer je proizvodnja jeftinija, a potražnja za novim uređajima ne opada.

Račun plaćaju kupci, ali i države trećeg svijeta u kojima se sve češće gomilaju brda elektronskog otpada.

Steffan Schridde je pokrenuo internet stranicu na kojoj kupci mogu da prenesu svoja iskustva sa raznim uređajima koji imaju “namjerno ugrađene slabe tačke”, tvrdi on: “Proizvođači očito ne razmišljaju mnogo o dugovječnosti nekog proizvoda nego u njega ulažu tačno toliko novca koliko je potrebno da funkcioniše u periodu od tri godine.”

Nakon tri godine, naime, ističe svako pravo kupca da se pozove na garanciju ili grešku u proizvodnji.

Većina firmi na koje se žale posjetioci njegove internet stranice su proizvođači elektronskih uređaja: Epson, Brother, Philipps i Apple. Na vrhu ljestvice je južnokorejski gigant Samsung.

Dugovječnost nije u interesu proizvođača

Dominik Enste sa Instituta za njemačku privredu u Kelnu potvrđuje sumnje da proizvođači planiraju slabe tačke u uređajima i ugrađuju slabije elektronske komponente ili plastične umjesto metalnih dijelova.

“Proizvođači ne drže mnogo do dugovječnosti svojih proizvoda. To je suprotno ekološkim principima, a nije u skladu ni sa društvenom odgovornošću koju oni imaju”, kaže Enste.

Sve kraći ciklusi trajanja elektronskih uređaja opterećuju novčanik kupaca, ali i povećavaju potražnju za sirovinama. Za elektronske uređaje su potrebni zlato, bakar, ponekad i rijetki metali čija proizvodnja je skupa. Njihova produkcija zahtijeva mnogo energije i pri tome se proizvode štetni gasovi što narušava okolinu.

Moć kupaca

Dominik Enste tvrdi da za to nisu krivi samo proizvođači, nego i kupci. Mnogi žele da imaju samo ono što je najnovije, da uvijek budu u trendu. Osim toga potražnja za što jeftinijim uređajima tjera velike koncerne na korištenje sve jeftinijih komponenti.

Zakoni ekonomije kažu: velika potražnja izaziva povećanje proizvodnje, povećanje proizvodnje znači privredni rast, a to opet vodi povećanju opšteg blagostanja. Ali, to ne važi za “planiranu obsolenciju”. Ona ne podstiče razvoj privrede jer izaziva povećanje potrošnje sirovina i troškova za reciklažu i odlaganje smeća.

Enste stoga smatra da, na kraju krajeva, moć da se nešto promijeni leži u rukama kupaca: “Pitanje glasi: hoću li kupiti dva proizvoda u pet godina, ili jedan koji će trajati pet godina?”

Izvor: DW.de