U tri sata ujuto se odnekud iz mraka oglasio pijetao ranoranilac, i on je nekud poranio, i to je bilo sve što me je ispratilo na put.

Dugo nisam prelazio granicu pa su me tabani već neizdrživo draškali. Ko ne putuje ne živi, rekao je jednom prilikom Ivo Andrić, spakovao kofere i otišao iz Travnika…

Prva jutranja kafa pila se negdje u Sloveniji nakon pet i po sati vožnje. Na radiju kažu da se danas očekuje lijep i sunčan dan.

Kroz Sloveniju ima snijega, ne previše, taman da se zna da je februar.

Naš cilj je Kluz u francuskoj, pa Ženeva (Švicarska), pa Lion, opet Francuska, i još neki manji gradovi…

Još oko 1000 kilometara puta…

Ljubljana, Trst, Venecija, Milano, Torino…

Vožnja auto putem je duga i monotona, počne biti interesantno tek kada se odvojite od Torina i krenete penjati prema planinskom lancu Mon Blan.

Nevjerovatna slika starih, kamenih kuća uraslih u planinski krš i kamen, vinogradi, kule i tvrđave pred kojima zastaje dah. Pretpostavih da su u pitanju nastambe iz srednjeg vijeka, odlično očuvane i restaurirane; ne znam jesam li bio u pravu a nisam imao koga pitati za mišljenje.

Lanac tunela koji razdvajaju Italiju i Francusku…

Putarina za prolazak kroz tunel Mon Blan je 41 euro, a glavni i najvisočiji tunel je dug oko 12 kilometara. Od putarine te inače zaboli glava, u jednom pravcu košta oko 130 eura… Wikipedija kaže da je Mont Blanc alpski masiv planinskog sistema Alpa najviši u Francuskoj i drugi po veličini u Europi, 4810 m (15,771 stopa). Na sjeverozapadnim obroncima su mnogobrojni ledenjaci, a najveći među njima ledenjak Mer de Glace, spušta se prema dolini Chamonix.

Dugo je godina navođen i kao najviši vrh Europe. Tumačenjima određenja Europe kao kontinenta od Atlantskog oceana do Urala i Kavkaza, koja su u posljednje vrijeme opet postala aktualna, Elbrus mu je oduzeo taj naslov.

Visina: 4810.90 m

Kada smo prošli kroz utrobu planine dočekao nas je snijeg…

Spuštamo se u francuski grad Kluz, tu živi dosta Bosanaca, tu je i moj prijatelj Said Mujkić, računam da ću se vidjeti sa njim i to me raduje.

Na konaku smo kod Mirzeta Durića, rodom iz Vlasenice, a ujutro Azir Šabić, Mirzet i ja putujemo za Ženevu.

Prva misao koja mi se nameće nakon svega je da zaista puno našeg naroda živi u Francuskoj, nema grada da u njemu nema porodica iz Bosne. Možda i više od čitave jedne Bosne živi negdje po svijetu…

Kada si u prilici da dođe i porazgovaraš sa tim ljudima iskreno i o svemu, bolje razumiješ stvari. Daljina mijenja, stvari izgledaju drugačije, drugi jezik i drugi ambijent…

Hodamo i vodamo svoje knjige, ili one vodaju nas teško je reći, uglavnom misija je knjiga, kao i razlog puta.

S promocije na promociju, prepuni utisaka i sa novim licima u očima.

Čini se da su naši ljudi zadovoljni u Francuskoj, rade, žive, znaju jezik, snalaze se kako znaju i umiju.

Biljka iz Bosne mladi se na svakakvom terenu, otporna je i prilagodljiva.

Organizovani su koliko je to u određenom momentu moguće, svoju sreću su pronašli pod nekim drugim nebom i bore se, život je borba, mi smo navikli na to. Moji su i kad su dobri i manje dobri, pokušavam ih razumjeti i mislim da uspijevam.

Za kratko vrijeme se dogodilo dosta susreta, razgovora, prijateljskih otvaranja duše pa se čini da smo ovdje dosta duže nego što u stvari jesmo. Ispriča se svakakvih priča i čuje dosta različitih sudbina.

U Lionu, gradu od nekih 5 miliona stanovnika, tražio sam i začudo pronašao Zehru Bakić sa kćerkama Ajlom i Lejlom, Zehra je borac, divio sam se njenoj upornosti da se izbori sa svim nedaćama koje joj stoje na putu do cilja.

Sa Saidom Mujkićem sam prohodao po Kluzu, gradu u kojem on živi i radi, Said je pozitivan i putem kojim je krenuo korača sigurnim koracima; dočekao me je i ispratio domaćinski, iskreno obradovan… Drago mi je da sam se sreo sa njim…

Upoznao sam vrlo interesantnu ekipu ljudi u Kluzu, oni su iz Vogošće, Živinica, Kalesije, Vlasenice, druže se, održavaju kontakt sa maticom i dobro se hrvu sa snijegom kojeg u Kluzu nije falilo.

Vratismo se nakon 7 dana susretanja po Francuskom gradovima; još 15 sati duge vožnje u povratku, koja počne sa prolaskom kroz tunel, klima Italijom, Slovenijom i Hrvatskom do Bosne.

Puni utisaka sa puta kojeg ćemo se sjećati.

Dobro je bilo u Francuskoj…

MEHMED ĐEDOVIĆ