Svjetski dan učitelja obilježava se u blizu 100 zemalja svijeta 5. oktobra, nakon što je UNESCO 1994. godine ustanovio taj datum. Cilj obilježavanja Dana učitelja je skrenuti pažnju društva na značaj obrazovanja i ulogu koju u odgajanju generacija imaju prosvjetni radnici.

Nažalost, činjenice pokazuju da se o prosvjetnim radnicima govori na dan učitelja i mnogo češće u kontekstu štrajkova kojim traže svoja prava. Položaj prosvjetara ne mjeri se samo visinom plaće, koja je definitivno mizerna u odnosu na, kako se to često kaže, “rudarski posao koji rade”.

Mnogo je segmenata koji nedostaju ili su zanemareni, prije svega to su odnos društva prema školi te dostojanstvo i poštovanje kadra koji odgaja generacije za budućnost. To je ono što više “boli” od potcjenjivanja kada je riječ o platama prosvjetnih radnika.

Nesređeni zakonski okviri, neusklađeni planovi i programi, varijabilni standardi po pitanju izbora udžbenika, samo su neki od aktuelnih problema koji su na teretu učiteljima. “Ključni problem su ustavne nadležnosti kantona, odnosno nepostojanje ministarstva za obrazovanje na nivou BiH. Tu dolazimo do opće diskriminacije, ugrožavanja dječijih i radnih prava, neujednačenih pedagoških standarda i normativa, plaća i naknada, uslova rada i svega onoga što bi moralo biti bar približno jednako u svakoj školi na cijeloj teritoriji BiH. Inače, poražavajuća je činjenica o negativnom omjeru zbira svih budžeta, od državnog do lokalnih nivoa, i zbira svih budžeta za obrazovanje po kantonima. Kada se to uzme u obzir, shvatimo da je ulaganje u obrazovanje u BiH na veoma niskom nivou. Po tom pitanju smo daleko od evropskih standarda, a naši politčari nam stalno govore da žele evropske integracije i evropske standarde”, ističe u razgovoru za Klix.ba Saudin Sivro, predsjednik Sindikata osnovnog obrazovanja KS.

Naš sagovornik ističe da iskustva nastavnika koji rade u devetogodišnjem obrazovanju govore da su nastavni planovi i programi za sve razrede i sve predmete preobimni i neprilagođeni uzrastu i sposobnostima učenika. Broj časova je smanjen, a obim sadržaja isti ili u nekim slučajevima povećan, tako da se većina nastavnog procesa svodi na obradu novih nastavnih sadržaja, a premalo je časova za ponavljanje.

Nameće se pitanje odakle prosvjetni radnici crpe motiv da su i dalje predani svome poslu koji rade neumorno. Nadležne institucije za obrazovanje odvajaju minimalna sredstva. Mnoge škole imaju problema čak i s nedostatkom osnovnih sredstava za rad, poput kreda, grafoskopa, a projektori su za mnoge misaona imenica. Koliko samo škola nema fiskulturnih sala, pa djeca tjelesni i zdravstveni odgoj rade u školskim hodnicima. I, ako tome dodate plaće, evidentne pritiske roditelja za koje je u većini slučajeva kriv nastavnik, ništa vam ne ostaje kao motiv osim ljubavi prema poslu koji ćete raditi bez obzira na sve politike i probleme koji su pred vama.