25.dec.2016
Od raspada Jugoslavije stanovnici sela Međuriječje žive u Bosni, okruženi su Srbijom, a ne pripadaju nikome, jer njihove puteve ne sanira nijedna država. Živjeli su i ranije, od Berlinskog kongresa, kada je, prema predanju, jedan beg bio toliko moćan da su se prema granicama njegovog imanja krojile i one državne. Ipak, administrativne granice nisu bile ni bitne sve dok nisu postale državne.
Četiri kvadratna kilometra bh. države pripadaju Općini Rudo, ali s njom nemaju teritorijalnu vezu. Stanovnici Međuriječja poreze plaćaju Bosni, a u njemu rade škola, pošta, policija i mjesni ured susjedne srbijanske Općine Priboj.
– Đe god mrdnem, jedna mi je noga u Bosni, a druga u Srbiji – kaže Žarko Bošković.
Školski drugari
Bosansko-srbijanskom granicom prolazile su brojne vojne i paravojne formacije, pa su pod stalnom opasnošću, paljenja kuća i miniranja seoske džamije, Bošnjaci morali otići. Nisu spaljene, ali neke od njihovih kuća danas se same urušavaju.
– Milo mi je viđeti kad dođu komšije, jer sve su to moji školski drugari. Ali i naši idu, jer odvuče ih taj crni Beograd, nažalost. Teško se neko vraća – dodaje Bošković.
Mržnje među prijeratnim komšijama nema, jer zlo koje nisu mogli spriječiti dolazilo je od drugih.
– Živjelo se i prije rata kao što i danas živimo. Ti komšijski odnosi uvijek su bili dobri – ističe Siniša Vilotić.
Obnova kuća
Muaz Dedović 30 godina živio je u Austriji. Danas se želi vratiti u Bosnu. Kuća mu je u Bosni, a zemlja na kojoj je zasadio maline pripada Srbiji.
– Odavde 400 metara je granica Srbije, a isto tako oko 500 metara ovamo, a dolje 1.200 metara isto je Srbija. Imam kuću u Sarajevu, ali ovdje sam rođen i ovdje mi je najljepše – kaže Dedović.
Predsjednik Medžlisa IZ Rudo Mustafa Bašić nada se da će gradnja džamije, koju su zajedno obnavljali Bošnjaci i Srbi, potaknuti povratak te da će i vlasti podržati obnovu kuća i imanja.
Sveto Vilotić tvrdi da je Srbija obnovila dvije bošnjačke kuće porušene na teritoriji Priboja. One na bosanskoj strani postepeno obnavljaju Međuriječani rasuti od Austrije i Njemačke do Amerike.
– Života na ovoj nesretnoj granici bilo bi da dvije vlade sjednu i dogovore se. Ništa ne tražimo, samo da nam se ovi putevi urade. Evo, čovjek 50.000 komada sadi maline, još ih je koji će posaditi, ali džaba je, vidjeli ste i sami kakav je put. I ovdje je sve ‘aj kroz Bosnu, ‘aj Srbija. Da se dogovore, da rade udruženim snagama, da tu saradnju između opština, koja postoji, podignu na viši nivo, da se urade putevi i mi ćemo biti srećni i zadovoljni – poručuje Vilotić.
(Avaz / foto: A. Bajramović)
4°