Dokumentovanje činjenica od velike je važnosti. Čuvanje istine od zaborava, suprotstavljanje negiranju zločina te kultura sjećanja za nove generacije samo su neki od razloga. Upravo s ciljem da se sačuvaju svjedočenja i zabilježe događaji koji su obilježili početak rata na području Kalesije, NEON Televizija realizuje dokumentarni film „2. maj ‘92. u Jelovom Brdu i Gojčinu: Početak agresije na Kalesiju“.

Snimanje filma, čiji je autor Emir Alić, a produkciju potpisuje NEON Televizija, završeno je, dok je trenutno u toku montaža. O terminu premijernog prikazivanja javnost i gledaoci bit će blagovremeno obaviješteni.

Film obrađuje događaje s početka agresije na područje općine Kalesija, s posebnim fokusom na naselja Jelovo Brdo i Gojčin, koja su 2. maja 1992. godine među prvima napadnuta. Upravo se taj datum u Kalesiji obilježava kao početak oružane agresije na ovu općinu.

Kroz svjedočenja mještana, neposrednih učesnika i očevidaca ratnih događaja, kao i tadašnjih aktera političkog i javnog života, film donosi autentičnu priču o prvim danima rata na ovom području. Osim ratnih dešavanja, dokumentarac otkriva i manje poznate detalje iz historije Jelovog Brda i Gojčina, prikazujući život u ovim naseljima prije agresije, ali i period nakon završetka rata.

Posebnu vrijednost filmu daju bogat arhivski materijal, fotografije i autentične lokacije, koje zajedno sa svjedočenjima sagovornika doprinose vjerodostojnom prikazu događaja iz tog vremena.

Dokumentarni film „2. maj ‘92. u Jelovom Brdu i Gojčinu: Početak agresije na Kalesiju“, sadržavat će i poseban segment posvećen tragičnoj sudbini Nefise Osmančević – prve civilne žrtve agresije na Kalesiju.

Gledaoci će kroz potresna svjedočenja i autentične ispovijesti imati priliku čuti emotivne i do sada manje poznate detalje o njenom ubistvu, koje se dogodilo 2. maja 1992. godine u Gojčinu, na dan kada je započela otvorena oružana agresija na Kalesiju.

Cilj realizacije odnosno snimanja pomenutog filma jeste pokušaj da se sačuvaju sjećanja ljudi koji su taj period živjeli, da se zabilježe činjenice i da priče o događajima iz maja 1992. godine ostanu sačuvane od zaborava. Ono što nije zapisano i dokumentovano, s vremenom može postati samo sjećanje. A sjećanje, bez svjedočenja i sačuvanih činjenica, lako može biti potisnuto, iskrivljeno ili zaboravljeno.

Zahvaljujemo se sagovornicima koji su vrlo emotivne priče ispričali za potrebe snimanja, prisjetili se teškog perioda i imali hrabrosti i snage kroz priču ponovo sve preživjeti. Hvala svima koji su na bilo koji način pomogli u relaizaciji.