Da li ti se dlanovi znoje, srce ubrzano kuca, a glas ti zastaje u grlu?
– To nije Ljubav, to je Dopadanje.
Ne možeš skinuti pogled, ili ruke sa nje?
– To nije Ljubav, to je Požuda.
Ponosan si na nju, i želiš svima da je predstaviš?
– To nije Ljubav, to je Sreća.
Želiš je, jer znaš da je ona negdje tamo?
– To nije Ljubav, to je Usamljenost.
Sa njom si, jer tako svi drugi hoće?
– To nije Ljubav, to je Lojalnost.
Ostaješ sa njom, jer znaš da te voli, i ne želiš da je povrijediš?
– To nije Ljubav, to je Sažaljenje.
Sa njom si, jer te ljubi, i drži te za ruku?
– To nije Ljubav, to je Nesigurnost.
Da li si sa njom, jer jedan pogled na nju, i srce tvoje preskače?
– To nije Ljubav, to je Strast.
Da li joj opraštaš greške, jer se brineš za nju?
– To nije Ljubav, to je Prijateljstvo.
Da li joj govoriš svakog dana da je jedina na koju misliš?
– To nije Ljubav, to je Laž.
Da li bi se odrekao svojih najdražih stvari samo zbog nje?
– To nije Ljubav, to je Velikodušnost.

 
Da li te srce boli, i sve se u tebi lomi, kad je ona tužna?
– Da, to je Ljubav.
Da li te privlače druge, ali ipak ostaješ sa njom, bez trunke pokajanja?
– Da, to je Ljubav.
Da li prihvataš njene greške samo zato jer su one dio nje?
– Da, to je Ljubav.
Da li zaplačeš zbog njenog bola, iako ga ona dobro podnosi, jer je jaka?
– Da, to je Ljubav.
Da li ona osjeća tvoje srce, i dira te duboko u dušu, tako da te boli jako?
– Da, to je Ljubav.
Da li si sa njom zbog te slijepe, neshvatljive mješavine bola, sreće i uživanja, koja te privlači k njoj, i drži te čvrsto vezanu za nju?
– Da, to je Ljubav.
Da li bi joj dao svoje srce, svoj život, svoju smrt?
– Da, to je Ljubav.
-Onda, zašto, zašto volimo kad je Ljubav tako bolna, i predstavlja takvo mučenje?
Zašto u svojim životima svi tragamo za Ljubavlju?
Za tom boli i agonijom?
Tim mučenjem, koje nas ubija?
Zašto?
Zato što je to LJUBAV.