Mogu li se Bošnjaci u manjem entitetu, umjesto granatama i mecima, dokrajčiti olovkom
Od onih koji ne vole Aliju Izetbegovića često se može čuti i pročitati optužba na njegov račun da je u Dejtonu svojim potpisom podijelio Bosnu i Hercegovinu. Naravno, riječ je o laži, o podmetanju, o falsifikovanju historije. Bosna i Hercegovina je podijeljena tenkovima, granatama, klanjem, ubijanjem slilovanjima, logorima, genocidom. Svjesno se prešućuje činjenica da je uoči same agresije cijela BiH zapravo bila velika kasarna, odnosno „bure baruta“, kako su novinari tada znali napisati. Svi vojnici, oficiri i naoružanje iz Slovenije i Hrvatske su se premjestili u Bosnu.
Najvažnija poslijeratna bitka
U Dejtonu je potpisan Sporazum koji je, prije svega, doveo do kraja rata. Borba za Bosnu se nastavlja i poslije Dejtona; ovoga puta političkim sredstvima, pregovaranjima, dogovaranjima, kompromisima. Dobro je da je rat zaustavljen. Bolje je 20 godina pregovarati, nego 20 dana ratovati.
Pred nama je jedna od najvažnijih mirnodopskih bitka za BiH – popis stanovništva. Mnogo je zamki sa kojima će se suočiti Bsona i Bošnjaci u ovoj bitki.
Treba znati da snage koje su željele uništenje Bosne i Bošnjaka nisu nestale, one su i dalje tu, prisutne su u političkom životu, nalaze se i u vlasti, i najradije bi, nastavljajući posao Miloševića, Karadžića, Tuđmana i Bobana, posao koji je započet klanjem, ubijanjem, a završen genocidom, umjesto granatama i mecima, dokrajče popisom stanovništa, odnosno olovkom. U tome će uspjeti samo ako im to Bošnjaci dopuste.
Prva, možda i najveća, zamka za Bošnjake je u načinu izjašnjavanja. Iako je još 1993. godine na Bošnjačkom saboru vraćeno povijesno ime našeg naroda – Bošnjak, još uvijek ima onih koji se, svjesno ili nesvjesno, iz neznanja ili naivnosti protive ovakvom modalitetu izjašnjavanja.
U čemu griješe neki vjernici?
Među nekim vjernicima ima i onih koji, mješajući nacionalnu i vjersku odrednicu i poistovjećujući ih, ne žele da se izjašnjavaju nikako drugačije osim kao musliman. Sa takvima treba poraditi i objasniti im da neće biti ništa manji muslimani i vjernici ako se izjasne i kao Bošnjaci. Treba im objasniti da je i Arap, istovremeno, i Arap i musliman, te da, isto tako, i oni, istovremeno, mogu biti i Bošnjaci i muslimani.
Drugu grupu, znatno opasniju, čine oni koji insistiraju na izjašnjavaju kao Bosanac (i Hercegovac). Među takvima su dvije grupacije: oni koji, svjesno, rade na zbunjivanju Bošnjaka, ne bi li administrativnim putem od većine Bošnjaka napravili nacionalnu manjinu, i oni koji iz dobrih namjera insistiraju na odrednici Bosanac, ali zbog svoga neznanja i svoje naivnosti parktično su na istom zadatku sa onima koji namjero rde protiv Bošnjaka. Ovi drugi polaze od svoga, pogrešnog, stajališta i uvjerenja da su za rat krive nacionalne stranke i da će, ako se svi izjasnimo kao Bosanci, nestati nacionalnih stranaka i svih drugih problema.
Ovakvim uvjerenjem se, prije svega, tjera voda na mlin priči da na BiH nije izvršena agresija, već da je u Bosni bio građanski rat u kojem su se pobila tri naroda. Također, zabluda je i da će se Srbi i Hrvati izjašnjavati kao Bosanci. Oni će se izjašnjavati svojim imenima – Srbin i Hrvat – jer njima u zadnjih sto godina niko nije osporavao i zabranjivao da se nacionalno izjašnjavaju kako žele, za razliku od Bošnjaka koji su se morali izjašnjait kao: Srbin, Hrvat, neopredijeljen, Jugoslove, Musliman…
Bošnjak mi je ime, Bosanac prezime
Insistirati sada, uoči popisa, na tome da se neko izjašnjava kao Bosanac, je isto kao insistiranje na embargu na oružje na početku agresije pod izlikom da da će tako biti manje ubijanja i da će se na taj način zaustaviti rat. Znamo svi da je taj embargo najviše štete donio Bošnjacima, koji, za razliku od Srba i Hrvata koji su bili u službi Miloševićeve i Tuđmanove politike, nisu imali svoga oružja, niti države u susjedstvu koja bi im to oružje moga doturati kad hoće i koliko hoće.
U Bosni živi tri naroda – Bošnjaci, Srbi i Hrvati – i Ostali. Tako je Ustavom rečeno. Bošnjak, Hrvat, Srbin, Rom, Albanac… su naša imena. Bosanca nam je prezime. Na ovom popisu trebamo napisati svoje ime. Svoje nacionalno ime. Naše ime je – Bošnjak.
Popis stanovništva bio najveću štetu Bošnjacima mogao nanijeti u Republici Srpskoj. Njime bi se praktično moglo zacementirati ono što u učinili krvoloci i ratni zločinci predvođeni Karadžićem i Mladićem.
Opsežne pripreme da se Bošnjaci svedu na najmanju moguću mjeru
Osim problema u vezi sa načinom izjašnjavanja, Bošnjaci že se u manjem entitetu susresti i sa institucionalnim preprekama.
Naime, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine je 3. februara 2012. godine usvojila Zakon o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013. godine, koji se treba održati početkom aprila 2013. godine. Prema ovome zakonu, za sprovođenje popisa stanovništva nadležna je Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Međutim, RS je usvojila poseban entitetski Zakon o organizaciji i sprovođenju popisa stanovništva, domaćinstava i stanova 2013. godine u RS, koji nije u potpunom suglasju sa Zakonom na državnom nivou jer su neke ovlasti prenijeli na Zavod za statistiku RS. To se posebno odnosi na sastav i nadležnosti Popisne komisije loklane samouprave. U manjem entitetu su svjesni da popisivači mogu odraditi velik posao za njih i već za to pripremaju teren. Čak im je data mogućnost i da u slučaju potrebe mogu izuvršiti dopune i ispravke na obracima. Također, u zakonu Republike Srpske izbačen je stav državnog Zakona o popisu u kojem se kaže da u sastavu popisnih komisija lokalne samouprave mora biti zastupljen najmanje jedan predstavnik iz konstitutivnih naroda i ostalih. Sve ovo govori da u Republici Srpskoj vrše opsežne, i institucionalne i zakonske, pripreme kako bi Bošnjake sveli na najmanju moguću mjeru.
Dodik se plaši dijaspore
Jednu od glavnih uloga u ovom popisu stanovništva, za koji smo rekli da je jedna od najvažnijih poslijeratnih bitaka za očuvanje države, imat će dijaspora. Uloga dijaspore posebno je značajna u Republici Srpskoj. Svjesni su toga i u Dodikovoj genocidnoj tvorevini. Za razliku od bošnjačkih političara, oni najozbiljnije doživljavaju dijasporu. Nje se najviše i plaše.
Za dijasporu je posebno važno da znaju da je zakonom difinisano da lica koja su u trenutku popisa (početak aprila 2013. godine) odsutna ili će biti odsutna iz svog uobičajenog mjesta stanovanja kraće od godinu dana treba da se smatraju privremeno odsutnim licima, te ih treba uključiti u ukupan broj stanovnika tog popisnog područja. Dakle, svi iz dijaspore koji žele da se na popisu stanovništva upišu, zavedu, registruju kaograđani BiH, moraju godinu dana prije popisa biti prijavljeni u svome, stvarnom ili željenom mjestu stanovanja, a, isto tako, ne smiju se izjasniti da će nakon popisa biti odustni iz BiH duže od godinu dana. U tom slučaju bi ih se tretiralo praktično kao strance, kao osobe sa privremenim boravkom u BiH, i ne bi ulazili u ukupan broj stanovnika BiH.
Vrlo je važno za dijasporu da se na predstojećem popisu upišu u svojim predratnim prebivalištima, dakle u BiH, jer će tako ući u ukupan broj stanovnika tog popisnog područja, općine i entiteta.
Bojazan od dogovora Dodik – Lagumdžija
Pretpostavlja se da u dijaspori živi oko 1,5 stanovnika BiH. Među njima najviše je Bošnjaka. Ukoliko bi se većina Bošnjaka na popisu stanovništa prijavila u Republici Srpskoj moglo bi se demokratskim putem poništiti rezultate genocida i agresije.
Kada je riječ o popisu stanovništva, vrlo je važno voditi računa i o progovorima Dodik – Lagumdžija. Naime, sva bh. javnost vidi da Lagumdžija, u cilju očuvanja fotelje, prihvata sve što Dodik od njega traži. Već je najavljena i izmjena Izbornog zakona. Postoji opravdana bojazan da se to neće odnositi samo na zatvorene ili otvorene liste, već da bi Dodik mogao još štošta progurati a što je na tetu BiH i Bošnjaka.
U realizaciji popisa moraju učesvovati svi. Najviše se očekuje od Islamska zajednica na čelu sa novim reisu-l-ulemom Husejnom ef. Kavazovićem. Treba računati i na vladin sektor. Dosadašnja iskustva nas uče da se u bošnjačke političare ne smijemo previše uzdati.
Autor: F. Sinanović