Nakon što je  novinarka Ika Ferrer Gotić objavila na svom Facebook-u da je njena 11-godišnja kćerka pokušala izvršiti samoubistvo zbog rasistički potaknutog vršnjačkog nasilja, redakaciji portala Avaz.ba javio se i Mersudin Zulfić iz Kalesije koji nam je kazao: “I moje je dijete žrtva vršnjačkog nasilja”.

 Stoka i volovi

– Razveden sam i ne živim sa suprugom. Živim u Kalesiji, a moj 10-godišnji sin sa suprugom je u Sanskom Mostu. Moje dijete pohađa Osnovnu školu Hasan Kikikić u Sanskom Mostu  i već nekoliko puta poslalo mi je fotografije na kojima su na njegovom tijelu vidljive modrice, crvenilo i ogrebotine. Zvao sam njegovog razrednika, no on djecu naziva stokom, volovima i preporučio mi je da čitavu stvar riješim fizički sa roditeljima druge djece. Imam taj razgovor i snimljen. Ja ne kažem da je i moj sin zlatan. Možda je uzvratio također udarcem. Ali ja ne želim da neko tuče mog sina, niti da on tuče drugu djecu. Škola je da se djeca obrazuju i odgajaju, a ne da ih nastavnici puštaju da se tuku i da su djeca prepuštena sama sebi i da oni moraju tražiti način kako će se iznijeti sa određenim situacijama. Kada djecu pošaljemo u školu očekujemo da su tamo zaštićeni ali očigledno nisu. Čitav slučaj sam prijavio policiji, te se uključila i socijalna služba. Sada čekam rasplet situacije, kazao je Zulfić.

Podsjećamo, kćerka novinarke Ika Ferrer Gotić, prema riječima njene majke, svakodnevno je trpjela teške verbalne napade samo zato što je tamnoputa.

Majka je uzdrmala javnost riječima:

“Djevojčica kojoj su prvi dan škole, te neke 2011. godine, nanosili tjelesne povrede jer ima drugačiju boju kože, jer je lijepo odgojena i jer je moja kćer.. Dijete koje je svakodnevno trpjelo teške verbalne napade. Dijete kojem ni uprava škole nije pomogla jer je to sve bilo ‘dječije’. I tako to traje šest punih godina. Upravo ta Sacha je u četvrtak pokušala da izvrši samoubistvo”.

Naime, novinarku su zvali da hitno dođe u školu koju pohađa njena kćerka. Kada je došla saznala je da je njena kćerka htjela počiniti suicid. Nekoliko puta je razredniku kazala: “Razredniče, ja se želim ubiti”.

Potom je skočila na cestu da se ubije. Ono što je šokantno jeste da su je pojedina djeca ohrabrivala riječima “Hajde, ubij se, hajde”, dok su drugi vršnjaci, vidjevši kakav bi ishod mogao biti, djevojčicu počeli sklanjati s ceste.

Mišljenje stručnjaka

Doktorica neuropsihijatar Amra Bravo Mehmedbašić u izjavi za Avaz. ba kazala je da treba kontinuirano raditi s djecom da bi se preveniralo vršnjačko nasilje. – S djecom treba raditi i porodica i pedagozi u školama i nastavnici. Djecu treba upućivati na jedno adekvatno ponašanje jer ako dijete vrši nasilje nad drugim to je poremećaj ponašanja tog djeteta, izostanak suosjećanja za drugog, nastojanje da se povrijedi druga osoba, tako da na toj prevenciji treba da rade svi oni koji dolaze u kontakt s djecom. Kod nas postoje institucije odnosno centri za socijalni rad koji vrše nadzor nad porodicama iz koje potiču djeca sa poremećenim ponašanjem, samo se svi trebaju uvezati, i centri i porodice i nastavnici i pedagozi, kazala je Bravo Mehmedbašić.

Prema njenim riječima posljedice za djecu koja su bile žrtve vršnjačkog nasilja su ogromne. – To je trauma za dijete i može poljuljati samopouzdanje kod djece ili samopoštovanje, izazvati razne komplekse, izazvati osjećaj neprihvaćenosti od strane grupe, a što može biti uzrok raznih neurotskih smetnji  i poremećaja uvjetovanih stresom. Takvom djetetu obavezno treba pružiti pomoć i razgovarati s njim da prevaziđe tu situaciju, kazala je Bravo Mehmedbašić.

Odgojna komponenta

Sociolog Jusuf Žiga kazao je da je vršnjačko nasilje rezultat više faktora, a da prije svega  imamo zapuštanje odgojne komponente mladih ljudi. Treba istaći ulogu roditelja koji su umislili da je prestala njihova odranije podrazumjevajuća uloga a to je da budu roditelji. No odgojna komponenta je marginalizirana na svim razinama školovanja od osnovne, do srednje škole, pa do univerziteta. Naša djeca su prepuštena svakom mogućem riziku od situacije od onoga što će mu biti ponuđeno bez ikakvog nadzora i kontrole, preko internet konekcija koje su mu dostupne, sadržaja koji on konzumira, a nema šta unutra nema, a niko nad njim ne bdije da napravi selekciju tog sadržaja, kazao je Žiga za Dnevni avaz.

Prema njegovim riječima roditelji određene djece imaju takav stav da njihova djeca u školama mogu raditi šta god žele, da se mogu  iživljavati nad drugima ili fasadama.-  Ono što je najveći mamac za tu djecu jeste da su im junaci negativni likovi, a misle da će se istići ako se ponašaju  siledžijski i da će ih to unutar grupe predstaviti kao nekog i nešto.  To je jedan ambijent koji pogoduje nastanku poremećaja u ponašanja djeteta.  Obaveza roditelja je da shvate da su oni roditelji.  Da je njihova obaveza i odgovornost da budu roditelji dok dijete ne stasa. Uposlenici u školama, pak, moraju shvatiti  da je primarni zadatak odogojiti dijete, socijalizirati dijete pa ga tek onda ga nečemu i naučiti, kazao je Žiga.

Pojava rasizma

Ismet Dizarević, socijalni psiholog, kazao je da je rasizam jedna pojava koja se u bh. relacijama do sada nije javljala.

– Bosna i Hercegovina je od pamtivijeka njegovala raznovrsnost religioznu, nacionalnu… Tek u novijoj historiji djeca i odrasli su počeli drugog da određuju na osnovu nekih osobina  poput boje kože i slično. Ako je prisutan rasizam kod određene djece onda se moramo pitati zašto je to tako jer se kod djece razvilo osjećanje da dijete automatski ne trpi nešto što je drugačije od ostalih. No, prvo pitanje jeste da li su naše škole ostale samo na obrazovnom nivou ili je škola istovremeno i odgojna insitucija. Kada bi škole bile još uvijek odgojne institucije da se jedno dijete zlostavlja zbog drugačije boje kože, kao što je bio slučaj kod kćerke Ferrer Gotić, ne bi se moglo desiti ni teoretski, a kamo li praktično, kazao je Dizdarević.

Slučaj u Hrvatskoj

Mediji u regiji prenijeli su priču novinarke Ike Ferrer Gotić, a to je, nažalost, otkrilo još neke slučajeve rasizma. Tako je na TV RTL u Hrvatskoj intervjuirana djevojčica Dalal, porijeklom iz Sirije, koja je bila predmet verbalnog nasilja. “Ne želim biti cigan arapskog roda”, napisao je toj djevojčici u poruci jedan njen vršnjak.

Hrabra Dalal ispričala je novinarima  kako je najprije bila veoma potresena i tužna, a kasnije je dobila satisfakciju, jer je učiteljica tog dječaka osramotila pred cijelim razredom. Profesor psihologije koji je pozvan da govori ovim povodom za RTL naglasio je da ovakva ponašanja djeca preuzimaju od roditelja, da ono dolazi iz porodice. Predložio je da se u školama obavezno uvedu projekti pomaganja drugima, gdje bi se njegovalo prijateljstvo i tolerancija, piše Dnevni avaz.