Četvrti trofej Lige prvaka večeras na londonskom Wembleyu traže Manchester United i Barcelona. U večerašnjem finalu, nedvojbeno, sastaju se dvije najbolje momčadi u ovoj sezoni.

Kada snage na terenu odmjeravaju nogometaši Barcelone i Manchester Uniteda, kada ih predvode Lionel Messi i Wayne Rooney, kada se taktički nadmudrivaju Pep Guardiola i Sir Alex Ferguson, onda zaista ne možete očekivati veći spektakl. Zapravo, možete, kada je sve nabrojano u sklopu finala najelitnijeg klupskog natjecanja.

Noćas su London i stadion Wembley centar svijeta. Rijetki su oni sretnici koji će sa tribina predivnog londonskog stadiona posmatrati jednu od najspektakularnijih utakmica. Kada jedan Sir Alex Ferguson kaže da je pred nama “utakmica decenije”, onda vam to, valjda, sve govori. Wembley, nažalost, prima “samo” 90 hiljada sjedećih mjesta. Stotine hiljada fanova morat će se zadovoljiti televizijskim i internet prenosima.

Ali, ovakva utakmica, definitivno, garantira svu čar i kada je posmatrate iz sobe, kafića, sa trga… Svako finale je na svoj način posebno, ali ono u kojem se sastaju Manchester United i Barcelona na prekrasnom novosagrađenom Wembleyu je doista vrhunac. Posebno kada se zna koji igrači nastupaju, koji treneri ih treniraju i, na kraju krajeva, sigurno ono i najbitnije, kakav nogomet igraju.

“Vanzemaljci” predvođeni Messijem

Za Barcelonu će mnogi reći da posjeduje igrače “vanzemaljce”, jer njihov način igre iznad je svih teorija. Taj stil igre Barceloni zadnjih nekoliko godina donosi trofeje, ali i veliki broj simpatizera. Momčad je to koja igra tako superiorno i dominantno, koja nadigra svakog protivnika, pa bilo da se radi o ljutom velikom rivalu madridskom Realu, “tamo nekoj” Almeriji, Šahtaru ili bilo kojoj drugoj ekipi. Dovoljno je konstatovati da Katalonci po utakmici skupe preko 500 dodavanja. Ponekad se čini da protivnik ne zna ni gdje se, zapravo, lopta nalazi.

Obično protivnik uspije Barceloni zabiti gol iz nekog brzog kontranapada ili prekida. To je, ipak, rijedak slučaj. Riječ je o skupini igrača koji su odrasli skupa i koji u svakom trenutku znaju gdje i na kojem dijelu terena se nalazi njihov suigrač. Predvođeni su, dakako, Lionelom Messijem. Argentinac je taj koji najviše “profitira” iz čitave igre, koji lopte sprema u protivničke mreže. Mali čarobnjak, kako ga mediji vole nazivati, s loptom može puno toga. I bez nje, dakako.

No, ko pomnije prati Barceloninu igru, shvatit će da su, pored Messija, ključni igrači Andres Iniesta, Xavi pa i Busquets. Njihov zadatak je, zapravo, kreirati napad, sjajnim pasovima proigravati Davida Villu i Pedra po stranama ili isturenog Messija, a u isti tren pomagati zadnjoj liniji. Kad smo kod zadnje linije, Carles Puyol i Pique su trenutno jedan od najjačih stoperskih dvojaca na planeti. Mladi Pique, koji će večeras zaigrati protiv bivšeg kluba, osim što sjajno obavlja defanzivne zadatke, zna često biti pred protivničkim golom i, ponekad, zabiti.

No, Barcelona pored pomenutih nogometaša, ima sjajnog golmana Victora Valdesa, brzonogog Danijela Alvesa na jednoj te sjajnog Adrijana na drugoj strani. Zamislite tek klub koji na klupi ima jednog Abidala, Keitu, Afellayja, Bojana Krkića, Mascherana…

Ipak, i najbolji izgube, zar ne? Pitanje je samo kada i od koga. Naravno, daleko manja tragedija je izgubiti prvenstvenu utakmicu od Herculesa nego, naprimjer, onu u finalu Lige prvaka. Ti porazi puno više bole. Pokušavali su mnogi i na mnoge načine zaustaviti Barcelonu u zadnjih nekoliko sezona. Jedni su pokušavali takozvanim bunkerom (Jose Mourinho op.a), drugi pak Barceloninim oružjem – ofanzivnom igrom. Neki se baš i ne provedu. Mourinho se, tako, nije proveo kada je na klupi Reala “peticom” izgubio El Clasico, premda treba kazati kako je u ovih nekoliko zadnjih El Clasica uspijevao, donekle, pronaći rješenje za katalonsku mašinu.

Mourinho je znao na klupi Intera kako zaustaviti tu mašineriju, pa je iz dvomeča u polufinalu Lige prvaka s Barcom, tada na klupi Intera, izašao kao pobjednik. To što je Samuel Eto'a, klasičnog napadača, držao na poziciji beka je, pak, druga priča. Dakle, na velikom stručnjaku Sir Alexu Fergusonu ogroman je teret na leđima. Fergie već neko vrijeme smišlja poteze koji će dokazati da Barcelona nije nepobjediva.

Sjetit ćemo se da je 2009. godine, na rimskom Olimpicu, Ferguson ostao poražen u velikom finalu. Barcelona je tada bila bolja s 2:0 (Messi i Eto'o). Ovaj put Fergie neće moći računati na Carlosa Teveza i Cristiana Ronalda. Dodatni hendikep? Možda i ne…

Je li Fergie pronašao rješenje za Xavi-Iniesta-Messi trokut?

Crveni vragovi su ove sezone furiozni, osvojili su englesko prvenstvo, prošetali se do finala Lige prvaka. Nemaju Ronalda, a igraju sjajno. Nikada ranije United nije imao tako sposobnu momčad koja će znati iskoristiti svaku grešku protivnika. Naravno, glavni cilj Unitedovaca je zaustaviti trio Xavi-Iniesta-Messi. Nema sumnje da je to teško učiniti. Opet, moglo bi se očekivati da Crveni vragovi od prve minute napadnu gol Barce, kao što su učinili protiv Chelseaja na Old Traffordu u jednoj od odlučujućih utakmica u Premiershipu.

I dok će Ferguson s jedne strane tražiti rješenje za Messi-Xavi-Iniesta trokut, Guardiola će morati zaustaviti Antoniju Valenciju, pa i Nanija (ukoliko bude igrao). Carrick i Park ne posustaju u veznom redu, tu je i lukavi iskusni Giggs, a znate već kako protivničke greške i rupe u odbrani koriste igrači poput Wayna Rooneyja i sjajnog Meksikanca Javiera Chicharita Hernandeza, koji je jučer izjavio kako neće prestajati trčati na večerašnjoj utakmici. Prednost Engleza je, naravno dobrim dijelom “domaći teren”, ali i iskusni golman u vidu Holanđanina Edvina van der Saara, koji će večeras ući u skupinu rijetkih nogometaša koji su sa 40 godina igrali finale Lige prvaka.

Wembley u lijepom sjećanju i jednima i drugima

Obje momčadi iza sebe imaju poprilično uspješnu sezonu. Barcelona je osvojila Primeru, Manchester Premiership. Naravno, šlag na tortu i jednima i drugima bio bi večerašnji trofej. I dok će Unitedu ovo biti peto finale, Barceloni je to sedmo. Manchester je Ligu prvaka osvajao tri puta. Prvi put 1968. godine na, pogađate (?), Wembleyju! Tada su sa 4:1 pred oko 93.000 gledatelja savladali Benficu.

Barcelona je prvi put trofej osvojila 1992. godine, kada je pogotkom Ronalda Koemana na Wembleyu savladana Sampdorija. Drugi naslov osvojili su 2006. godine. U Parizu su s 2:1 bili bolji od Arsenala. Zadnje finale Lige prvaka i ujedno trofej osvojen je prije dvije godine i to upravo protiv Manchester Uniteda, na rimskom Olimpicu.

Dakle, Barcelona i Manchester večeras jurišaju na četvrti trofej Lige prvaka. I dok je Manchester prije dvije godine u Rimu bio blagi favorit, Barcelona je ovaj put daleko veći favorit. No, upravo u Rimu se ponovila teorija da favoriti u nogometu ne pobjeđuju uvijek. Nema sumnje da će Manchesterovi nogometaši učiniti sve da to potvrde.

Kad je povijest u pitanju, Barcelona i Manchester United imaju bogatu međusobnu povijest u Evropi. Finale prije dvije godine bilo im je jedino međusobno u Ligi prvaka, ali ne i jedino u Evropi. Tako je 1991. godine u Kup UEFA slavio United sa 2:1. Mark Hughes zabio je tada dva pogotka Carlosu Busquetsu, ocu današnjeg veznjaka Sergia. Sastali su se ukupno deset puta u Evropi, obje momčadi ostvarili su po tri pobjede, a četiri puta nije bilo pobjednika. Inače, loš signal za Barcu je činjenica da niti jedna momčad nije pobijedila dvije utakmice zaredom.

Sigurno se mnogi od vas sjećaju i one neviđene drame na Barceloninom Nou Campu 1999. godine. Tada je Mario Basler doveo rano u vodstvo Bayern, a onda je Manchester golovima Sheringhema i Solskjaera u sudijskoj nadoknadi preokrenuo i osvojio svoj drugi trofej. Do trećeg su stigli prije tri godine u Moskvi. Tada su na penale savladali Chelsea.

Što se Wembleyja tiče, dobra iskustva imaju i jedni i drugi. Manchester je 1968. godine pobijedio Benficu i osvojio priv naslov Lige prvaka, dok je Barcelona isto to učinila 1992. godine, kada je s 1:0 na produžetke pobijedila Sampdoriju. Tada je, vrijedi napomenuti, u sastavu Katalonaca igrao današnji trener Josep Guardiola.

Ferguson: Moglo bi to biti finale decenije, Guardiola: Manchester je sličan Realu

“Moglo bi to biti finale decenije! U pitanju su dvije velike momčadi s velikom povijesti. Finale je vrlo atraktivan zbog mogućnosti koje bi se mogle dogoditi. A dogoditi se može svašta! Moglo bi biti puno golova, mnoštvo uzbuđenja. Nadam se da će dvoboj otići na našu stranu. Očigledno je da će sve oči biti uperene prema mapadačima, to valjda nitko niti ne dovodi u pitanje. No, ne mora tio nužno biti borba vatre s vatrom”, kazao je Sir Alex Ferguson i dodao:

“Kao i uvijek, mi dobro prepoznajemo kvalitete našeg suparnika. Nije baš mudro ukoliko zanemarite sve ono što suparnik može uraditi. Mi to uvijek činimo i poštujemo svakog našeg rivala”.

“Manchester United je iznimno jak tim, vrlo sličan Real Madridu. Radi se o ekipi kojoj je teško nauditi i koja naporno radi na terenu. Posebno ćemo morati pripaziti na njihove kontranapade iz kojih mogu lako zabiti gol, jer imaju vrlo brze igrače”, rekao je Guardiola, aludiravši pritom na Nanija, Antonija Valenciju i Javiera Hernandeza, a potom i dodavši:

“Morat ćemo znati kako se pripremiti za tu utakmicu. Jasno je da ćemo voditi računa o načinu na koji će oni igrati, ali mi moramo razviti svoj stil igre”, rekao je Guardiola.

sportsport.ba

————————————————-

Svi dosadašnji prvaci Evrope:

1956. Real Madrid
1957. Real Madrid
1958. Real Madrid
1959. Real Madrid
1960. Real Madrid
1961. Benfica
1962. Benfica
1963. Milan
1964. Inter
1965. Inter
1966. Real Madrid
1967. Celtic
1968. Manchester United
1969. Milan
1970. Feyenoord
1971. Ajax
1972. Ajax
1973. Ajax
1974. Bayern
1975. Bayern
1976. Bayern
1977. Liverpool
1978. Liverpool
1979. Nottingham Forest
1980. Nottingham Forest
1981. Liverpool
1982. Aston Villa
1983. HSV
1984. Liverpool
1985. Juventus
1986. Steaua
1987. Porto
1988. PSV
1989. Milan
1990. Milan
1991. Crvena zvezda
1992. Barcelona
1993. Marseille
1994. Milan
1995. Ajax
1996. Juventus
1997. Borussia D.
1998. Real Madrid
1999. Manchester United
2000. Real Madrid
2001. Bayern
2002. Real Madrid
2003. Milan
2004. Porto
2005. Liverpool
2006. Barcelona
2007. Milan
2008. Manchester United
2009. Barcelona
2010. Inter

Osvajači Lige prvaka po zemljama:

12 Italija i Španija,
11 Engleska,
6 Njemačka i Holandija,
4 Portugal,
1 Francuska, Rumunija, Škotska i bivša Jugoslavija.