Hanka Selimović, učenica devetog razreda OŠ “Desanka Maksimović” u Križevićima (općina Zvornik), je poslala jedno dirljivo pismo na adresu našeg portala.

Ne želimo izvlačiti izjave iz njenog pisma i isto objaviti u nekoj drugoj formi. Rečenice predsjednice Savjeta učenika osnvne škole u Križevićima govore više od mnogih “ekskluzivnih” reportaža iz povratničkih naselja.

Kalesija Online objavljuje ovo pismo u potpunosti…

******************************
Zovem se Hanka Selimović i idem u deveti razred OŠ „Desanka Maksimović“ u Križevićima kod Zvornika. Moja škola broji 170 učenika povratnika. Predsjednica sam Savjeta učenika u svojoj školi. Sa ponovnim radom škola je počela 2000. godine.

Do sada su izašle mnoge generacije, ali ima nešto što je posebno vezano za sve te generacije.
Od samog otvaranja škole, školske klupe se nisu mijenjale, a u isto vrijeme nisu bile prilagođene za učenički uzrast. Savjet učenika, zajedno sa nastavnicima je činio sve sto se moglo kako bi se popravilo stanje u našoj školi. Bilo je dosta uspjeha.

Isto tako, bilo je i dosta obećanja, koja se, naravno, nikad nisu ispunila. Redale se godine jedna za drugom, a školski namjestaj je ostajao isti. Djeca iz nekih drugih krajeva ove naše lijepe zemlje maštaju o ekskurzijama u Španiju, Tursku itd, dok djeca iz Križevića maštaju o poboljšanju uslova u jednoj od najbrojnijih povratničkih škola u Podrinju.
Tragajući za donatorom, javi nam se direktorica nevladine organizacije „Muslim Aid“, sa predstavništvom u Sarajevu i nakon razgovora i prezentacije činjeničnog stanja u školi, dobijemo obećanje da će navedena organizacija obezbijediti sve klupe i stolice u našu školu.
Međutim, tu se nije stalo, pored stolova i stolica, ista organizacija je utrošila oko 20.000 KM za realizaciju projekta sanacije škole u našem mjestu. Izvršena je rekonstrukcija većeg dijela škole.

Danas, samo nekoliko dana kasnije, moja škola izgleda puno drugačije i svim učenicima draža nego je to bilo prije.
Pišem svoju priču, jer želim da se zahvalim u ime Savjeta učenika moje škole i u ime sve djece iz moje škole.
Zaista, nema riječi kojom bih mogla opisati radost djece i radost nasatvnika moje škole.
S obzirom da je sedmica Dječijih prava, pa može li se na bolji način dočekati sedmica koja je posvećena meni i djeci cijeloga svijeta.
Voljela bih da primjer navedene organizacije slijede i oni koji su dužni da vode brigu o djeci, da moja briga i briga mojih drugova bude samo kako postići dobar rezultat u školi.

Zato, veliko HVALA za radost koju ste donijeli u moju školu i veliki POZIV za sve one koji mogu i trebaju pomoći da imamo samo jednu brigu, a to je dobar uspjeh i primjerno vladanje.
******************************

*****
Pratite Kalesija Online na Facebooku
*****