Za neke je Vlad III Tepeš običan čovjek, rumunski knez iz XV stoljeća poznat po svojoj surovosti i brutalnosti a za neke sam đavo materijalizovan u ljudskom liku. U historiji je poznat i kao Vlad Nabijač i Vlad Dracula. Nadimak Tepeš (rum. Țepeș) ili Nabijač dobio je zbog navike da se obračunava sa protivnicima na način da ih nabije na drveni kolac. Procjenjuje se da je dao pobiti oko 30.000 stanovnika Vlaške i Transilvanije. Prema legendi poginuo u zasjedi. Priča se da su ga ubili njegovi vojnici, zamjenivši ga za turskog vojskovođu.

Osim po svom angažmanu u borbi protiv osmanske vojske, poznat je i po tome što je poslužio kao inspiracija za roman Brama Stokera „Drakula“.

Priče o Vladu ispunjene su legendama o njegovim natprirodnim moćima. Te legende nastale su dobrim dijelom zbog njegove brutalnosti. Međitim, prema mišljenju kanadskog naučnika Davida Dolphina, Vlad je bolovao od izuzetno rijetke bolesti metabolizma koja nosi naziv vampirizam ili porfirija. Porfirija je poremećaj u organizmu pri kojem organizam proizvodi previše hemikalije zvane porphyrin. Porphyrin služi za stvaranje hemoglobina, koji je dio crvenih krvnih zrnaca te služi za prenos kisika. Hemoglobin također krvi daje njenu crvenu boju pa usljed nedostatka hemoglobina osoba dobije blijedu boju kože koja je u narodnim legendama karakteristična za vampire. Sav višak porphyrina tijelo izbacuje kroz mokraću i stolicu. Kada tijelo proizvodi previše porphyrina, kao što se to događa kod porfirije, ostaje premalo hemoglobina za održavanje homeostaze.

Ova bolest vrlo je rijetka stoga se i ne zna mnogo o njoj. Postoji svega 130 resgistrovanih slučajeva u cijelom svijetu. Još uvijek nije izlječiva, iako postoje lijekovi za suzbijanje napada. Liječenje i simptomi raznih vrsta porfirija se razlikuju. Simptomi su uglavnom rezultat djelovanja bolesti na nervni sistem i kožu. Popratne pojave ove bolesti su blijeda put, alergija na sunce, veliki očnjaci, potreba za konzumiranjem krvi usljed velikog nedostatka hemoglobina…

Mnogo je više „vampira“ koje svakodnevno susrećemo na ulici, oni nisu osjetljivi na dnevno svjetlo, srebro ili češnjak, vođeni su uskim ličnim interesima, povampireni slijeđenjem pogrešnih ideologija i lidera.

Baveći se fenomenom vampirizma, biohemičar David Dolphin je 1985. godine predložio teoriju po kojoj bi vampiri iz narodnih predaja mogli biti osobe koje su bolovale od porfirije. Njegovi argumenti su bili sljedeći:

1. bolesnici s porfirijom su iznimno osjetljivi na sunčevu svjetlost; čak i umjereno izlaganje svjetlosti može ponekad deformisati i unakaziti izgled osobe. Koža lica može biti ožiljkasta, nos i prsti otpasti, a usne i zubno meso napeti usljed čega zubi očnjaci postaju uočljiviji

2. kako bi izbjegli Sunčevu svjetlost osobe s teškim slučajevima porfirije izlaze jedino noću

3. porfirija se pokušava liječiti krvnim proizvodima pa su žrtve porfirije mogle pokušavati samoliječenje pijenjem krvi drugih ljudi

4. porfirija je nasljedna, ali se simptomi ne moraju manifestirati do nekog stresnog događaja. Ako osoba s porfirijom ugrize brata ili sestru s latentnom bolešću, što je vrlo stresno, simptomi se i kod njih mogu pojaviti

5. češnjak sadrži hemikalije koje pogoršavaju simptome porfirije pa ga bolesnici izbjegavaju, baš kao i vampiri.

Dolphin nikad nije objavio formalni naučni članak u kojem bi opisao svoju teoriju. Danas kaže kako su to bile samo pretpostavke. Kako god da bilo, mit ili stvarnost, Vlad Drakula je postao neiscrpan izvor inspiracije za hollywoodsku produkciju a vampiri noćna mora svakog djeteta.

VAMPIRIZAM U PSIHOLOŠKOM SMISLU

Kao dječak, često sam dobivao degenek nakon što bih svojim nestašlucima iznervirao nekog od odraslih a poslije toga bi redovno uslijedila meni poznata fraza:“šta si se danas nešto povampirio“. Nije mi bilo jasno kako se mogu povampiriti kada nikome nisam sisao krv, ali znao sam da ima veze s belajem koji sam napravio i sa mojom upornosti da ustrajem u tome.

Po definiciji, vampir je osoba koja održava nivo energije svog biopolja na račun drugih ljudi. U normalnim okolnostima, čovjek svoje potrebe za energijom zadovoljava unošenjem hrane, ako je riječ o fizičkoj energiji ili kontaktom sa dragim ljudima, bavljenjem hobijem itd, ako je riječ o emocionalnoj energiji. Ukoliko se uobičajen put unošenja energije iz nekog razloga prekine, osoba to nastoji kompenzirati (svjesno ili nesvjesno) crpljenjem energije od drugih ljudi. Pokažite mi osobu koja pati od emocionalne iscrpljenosti, ja ću vam sasvim sigurno pronaći njenog emocionalnog vampira tj nekog u životu te osobe ko joj oduzima energiju.

Obično se ponašamo kao da su ovakvi ljudi samo nevažna smetnja a ustvari oni su propast za vašu energiju. Najgori oblik zagađenja je zagađenje ljudima. Nema ništa gore od nepodnošljivih, zamornih, frustrirajućih ljudi koji vas istjeruju iz kože kao da isisavaju život iz vas. Ljudi koji stalno nešto traže, ljudi koji uzimaju više nego što daju, ljudi koji trače vaše vrijeme, ljudi koji vas povređuju i s kojima nemate ništa zajedničko…Te osobe su dežurni „antiprotivni“ kod vas raspiruju samo strah, nabacuju vam osjećaj krivice i prijete vam  prstom…kad ih slučajno pomenete ili pomislite na njih već se naježite od muke. To su one osobe za koje kad ih sretnete obično kažete: „kad ga/je vidim nemam napretka mjesec dana“. Da, to su vaši emocionalni vampiri, umjesto krvi sišu vaše emocije i energiju!

Ako želite da sačuvate vašu emocionalnu energiju, morate identifikovati osobe koje vas zamaraju i morate oslabiti veze s njima, makar malo. Dobra stvar je što i najmanje udaljavanje od vašeg energetskog vampira, kritičara i uništivača raspoloženja, izuzetno povoljno odražava na povećanje vaše energije.

(1) Odlomak iz romana „Ja sam legenda“, Richard Matheson, 1954

Piše: Mirnes Hamzić / Kalesija Online