Skupština TK-a, na svojoj sjednici, razmatrala i usvojila Inicijativu, u kojoj se predlagalo da se 3. maj proglasi značajnim datumom, i Danom posebnog sjećanja, na žene pripadnice ARBiH, i sve žene koje su u vrijeme odbrambeno-oslobodilačkog rata (1992-1995), dale nemjerljiv doprinos u borbi za slobodu i opstanak Domovine Bosne i Hercegovine.

Inicijativu je Skupštini TK-a podnijela Jedinstvena organizacija boraca “Unija veterana” Živinice sa autorima/potpisnicima: predsjednik JOB-a Enes Gurda i ugledni doktor nauka Suadin Strašević.

Zastupnice u Skupštini TK-a, dr. Amra Nadarević Vodenčare i Amila Hodžić, Skupštini su predstavile Inicijativu i navele njen historijski značaj. Većinom glasova ZA Skupština TK-a je usvojila Inicijativu i Dan 3. maj uvrstila u značajne datume na području TK-a i proglasila Danom posebnog sjećanja na žene borkinje.

Ovim činom Tuzlanski kanton postaje prvi kanton u Bosni i Hercegovini, koji na ovaj, institucionalni način, njeguje kulturu sjećanja.

U protokolima prvog obilježavanja “3. maja Dana borkinja” u Živinicama, predviđen je i obilazak mezara pale maloljetne pripadnice ARBiH Sanele Nišić u Šahićima. Njena pogibija 1993. godine, hrabrost i žrtva, predstavljaju simbol svih bosanskih žena, koje su u najtežim trenucima u našoj prošlosti, nepokolebljivo stale na branik Domovine i podnijele nesagledive žrtve.

Značajan broj bosanskih heroina je odlikovan najvišim ratnim priznanjima kao što su: Fadila Bajrić, Emira Bašić, Edina Čamdžić, Mevlida Elčić, Zlata Gazibera, Kornelija Jurić, Atifa Karalić, Razija Merić, Fadila Odžaković-Žuta, Indira Pjanić, Nezveta Sefer, Dževada Tataragić, Aida Zuko. Osim zlatnim ljiljanom, Fadila Odžaković-Žuta i Edina Čamdžić su posthumno odlikovane i medaljom za hrabrost.

Podsjećanja radi, Razija Merić je rođena 27.08.1974. godine u Miljanovcima. Osnovnu i srednju Poljoprivrednu školu završila je u Kalesiji neposredno pred agresiju na RBiH-u. Živjela je sa roditeljima u rodnom mjestu. Pred agresiju imala je nepunih 18 godina. Borac Armije RBiH-e Razija je postala 16. januara 1993. godine. Kao vojnik bolničar bila je u sastavu Samostalnog diverzantskog bataljona “Crni vukovi” iz Vukovija. Sa svojim saborcima kao bolničarka obišla je mnoga ratišta počevši od kalesijskog, majevičkog, zvorničkog, teočanskog, pa sve do brčanskog, gradačačkog, vozućkog. Razija je poginula na vozućkom ratištu, na Cvijanovićima, 1. jula 1993. godine. U toj akciji u aktivnim borbenim dejstvima smrtno je pogođena metkom iz pješadijskog naoružanja. Tijelo je tada ostalo na neprijateljskoj teritoriji, a razmjenjeno je 21.10. 1993. godine kada je dostojanstveno i ukopana.