Povezem čovjeka, koji je potpuno sam na stanici i čujem njegovu priču. Reče da se zove Nazif, i da je iz Konjević Polja, ide, valjda u Zavidoviće, ljekaru i po lijekove. Nema novaca za prevoz pa stopira, ko stane-stane.

Podsjeti me Nazif na Konjević Polje.

Ne može se čekati da te put nanese da bi tu stigao, tu se dolazi samo namjerno, maksuz.

Volim da znam šta je bilo, šta se dogodilo, ko je šta uradio, kako se historija igrala k'o dijete sa ovim našim krajevima, kako su Balkan češljali i šišali, kažnjavali i prijetili, ubijali i varali, mobilisali i lagali.

Istorija je bitna, bitno je znati, da ne pomisliš, kao što to mnogi misle, da sve počinje i završava s tobom, da si ti početak i kraj, da si jedan i jedini.

Od onoga što je prošlost ja počesto pravim priču, posmatram te ljude i događaje kroz prizmu pisca, tako mi lakše, mogu popuniti rupe koje ne znam i izgraditi vlastite likove, tako da mi po tom pitanju baš i ne treba previše vjerovati. Odnosno, moje priče nisu zasnovane na pukoj, suhoj činjenici i datumu, one su malo više od toga, samim tim, u istorijskom konteksu i nepouzdane.

Jedan od likova iz naše daleke prošlosti je Hamza Orlović, nevjerovatno interesantan, čovjek koji je život položio za svoje ideje i ono u šta je vjerovao.

Danas, malo ko u Bosni zna ko je i šta je tamo nekakav Hamza; a za prezime se čulo po upornoj Fati u čijoj avliji je izgrađena crkva, da nije tako i prezime bi prekrila prašina. (Orlović je propagirao učenje koje je nazvano riddetom (otpadništvom). Orlović je imao sljedbenike, koji su nazvani hamzevijama. Nakon što je vlastima u Istanbulu bilo predočeno njegovo učenje sultan izdaje ferman u kojem se naređuje da se Orlović uhapsi i dovede u Istanbul, što se i desilo. Po fetvi tadašnjeg šejhul-islama, Ebu-Suuda, Orlović je osuđen da je murted (otpadnik), te je pogubljen 6. jula 1573. u Istanbulu. Razlog njegovog pogubljenja bilo je njegovo učenje koje je bilo okarakterizirano kao heretičko…)

   Ne znam puno o Hamzi, tragam za literaturom koja bi mi malo rasvijetlila te događaje.

Rođen je na širem prostoru Birča (16.ti vijek), u Gornjoj Tuzli je imao familiju, da li djeda i nenu, ili nekog drugog nisam siguran.

Osmanlije su ga, greškom, otele, kao danak u krvi i tako je Hamza završio daleko od kuće. Vratio se kao učen čovjek i dobio džemat u Konjević Polju.

Teško je ispričati priču o Hamzi Orloviću, jer ta priča još nije dovoljno istražena, neko drugi će sigurno znati bolje.

Uglavnom nije mirovao i nije se previše slagao sa Osmanlijama. Ispotiha, pozivao na bunu, zagovarao molitvu na vlastitom jeziku, da razumiješ šta govoriš, nema posrednika između Boga i čovjeka, država nas samo izgrabljuje i nameće poreze, krv nam pije…

Svašta nešta je zagovarao Baba Hamza.

Kad su Osmanlije od doušnika saznali šta on radi, okrutno su ga kaznili. Negdje sam pročitao da su ga svezali za četiri jaka konja i podijelili na četvero. Nakon njegove smrti istrijebili su i desetine i stotine njegovih sljedbenika, od Srbije do Mađarske i Bosne.

Hamzevije su debelo platile svoj otpor i svoja ubjeđenja.

Prošlo vrijeme, prašina sve prekrila, a vatra u pepeo spalila. Rijetko ko zna za Hamzu, a za Hamzevije je poneko i čuo ali većina ne može objasniti šta su i ko su bili te Hamzevije.

  Uglavnom, Nazif me podsjeti na ono što mi se odavno vrti po glavi.

Valja posjetiti, kad mi vrijeme dozvoli, turbe koje stoji negdje u Konjević Polju.

Nigdje se ne kreće dok za to ne dođe pravo vrijeme. Zadnji dani ove godine, neuobičajeno sunčan decembar i moj drugar Alija Šabanović.

Kad su se kockice složile tada se i krenulo. Pravac Konjević Polje.

   Turbe je na brijegu odakle se pruža lijep pogled na panoramu i okolna brda. Novo je, u starom, turskom groblju, u kojem je nemali broj sitnih, majušnih nišana. Poslije čujem da je kuga nekoliko puta harala ovim krajevima i da je bilo vrijeme kad horoz nije pjevao po 12 i više godina.

Naselje, gdje je nekada boravio Hamza Orlović je iznad crkve nane Fate, i zove se Tekija. Iznad groblja su kameni ostaci sela novijeg datuma koje je dokusurio ovaj rat. Pri vrhu sela sretnemo Avdurahmana Orlovića kako krči i čisti zarasle temelje kuća.

Zastanemo, progovorimo, pa nastavimo dalje.

U Potočarima zastanemo, kao što je i red i onda u Srebrenicu.

U maloj, neuglednoj kafani, Hadziarapovića u centru Srebrenice popijemo prvu jutarnju kafu, pa onda Guber.

Prazno je, hladno je, ima i snijega, ali bi u Guber svako trebao otići.

Napijemo se vode sa onog jednog izvora koji se zove Ljepotica, mada sumnjam da nam može pomoći, ali hajde.

Na Velikom izvoru Guber, izgrađen je hotel, restoran, odmaralište, punionica vode, šta li. I tu se napijemo vode, zlu ne trebalo. Neko bi samo od ove ljekovite vode napravio turistički bum dovoljan da živi čitava Srebrenica i okolina… neko drugi, mi očito imamo pametnijeg posla… O Guberu bi se moglo naširoko, o tim ljekovitim izvorima i vodi koja teče ko vrijeme, no o tome neki drugi put, evo tek nekoliko nezaobilaznih činjenica za one koje bi moglo zanimati.

(Postanak mineralnih izvora kod Srebrenice visokog kvaliteta, vezano je za različitu geološku građu i bogatsvo rudnih žica obojenih metala: srebra, olova cinka i gvožđa. Nastaju tako što padavinska voda ponire kroz brojne pukotine  i rudarske šupljine u kojima skuplja i rastvara različite minerale, koji joj daju jedinstven kvalitet i značaj, čija ljekovita svojstva prevazilaze najpoznatije mineralne banje Evrope.

O izvorima: Mali Guber

Ovaj izvor sadrži dva puta više željeza od Crnog gubera, te veće količine kalcijuma i magnezijuma. Njegova koncentracija željeza približna je koncentraciji mineralnog izvora u banji Levico u Italiji.

Odlikuje se konstantnom temperaturom 12,4 C. bistra je, bez boje, kiselkastog ukusa. U sebi sadrži najviše gvožđa određenu dozu arsena i drugih rijetkih metala.

Voda za sinuse

Sinusna Voda značajno umanjuje i ublažava upalu i bolove sinusa, a upotrebljava se ušmrkivanjem.

Očna voda

Ovaj izvor je male izdašnosti ali najveće mineralizacije, najveće od svih srebreničkih ljekovitih izvora.Visoka koncentracija željeza u “Očnoj vodi” kao i drugih elemenata svrstava ovaj ljekoviti izvor po količini željeza na treće mjesto evropskih mineralnih izvora. Očna voda pomaže i djeluje kod raznih oboljenja sluzokože očiju, prije svih kod konjuktivitisa, a oni koji su je koristili tvrde da značajno poboljšava vid.

Ljepotica

Voda ljepotica je naročito omiljena među pripadnicama ljepšeg pola, jer umivanje ovom vodom rezultira ljepšim i zdravijim tenom, čistijom kožom lica, a mnogi su koristeći ovu vodu, zalječili i sa lica zauvjek uklonili  akne i mitisere.

Izletište Guber

Izletište Guber ima svoje posebne vrijednosti što dokazuje svakodnevno veliki broj izletnika. Izletište predstavlja omiljeno izletište kako srebreničana tako i banjskih gostiju. Staza koja vodi do izletišta prolazi kroz mali kanjon koji je obrastao četinarskim i listopadnim šumama te daje posebne ambijentalne vrijednosti ovom kraju.(sa sajta srebrenica)).

Nakon ovih podataka ne možeš a da ti barem jedan gutljaj vode ne zatreba…

Mi onda uskim putem svratimo do tvrđave u Srebrenici. Zarasle u ostrugu i paprat, oronulih zidova, dominantno iznad naselja. Na vrh tvrđave metalni krst, hm, hm… Šta će tu, pitam se a odgovor znam, kao i potrebu da se obilježi teritorija…

Uglavnom, od ovog decembra nikada ne bi očekivao da će ovako ispasti.

Po ovoj zemlji se uvijek ima gdje prohodati, šta vidjeti i čemu čuditi, a čovjek u svijetu prepoznaje ono što nosi u sebi…

MEHMED Đedović,

Decembra, 2015. godine