Šabanović je vanredni student druge godine Poljoprivrednog fakulteta iz Istočnog Sarajeva – Odjeljenje u Bijeljini, i vjerovatno najstariji student u Republici Srpskoj.
Penzionisan je prije 7 godina kao pogonski inženjer. Prije rata je završio Višu tehničku školu u Beogradu, a radni vijek je proveo na površinskoj eksploataciji uglja u Banovićima, održavajući rudarsku mehanizaciju.

Dijete rudara, odrastao u višečlanoj porodici, sa šestoro djece, Besim Šabanović objašnjava za poslovni portal “Capital.ba” da se i nakon završenih zanatskih škola stalno usavršavao i da ni jednu stepenicu u obrazovanju nije preskakao.

“Položio sam prijemni ispit iz biologije i hemije na ovom fakultetu i redovno polažem ispite. Nadam se da ću ga u roku i završiti. Smatram da je znanje najsigurnija investicija i najveći kapital. Završio sam srednju mašinsku i Višu tehničku školu u Beogradu. Nakon rata posvetio sam se agrarnoj proizvodnji, uzgoju začinskog bilja i povrća. Završio sam i poljoprivrednu školu. U međuvremenu sam prodao vikendicu i od tog novca finansiram svoje školovanje. Položio sam prijemni ispit iz biologije i hemije na ovom fakultetu i redovno polažem ispite. Nadam se da ću ga u roku i završiti”, kaže Besim Šabanović.

Dodaje da vanredni studij poprilično košta, te da školarina za jednu godinu iznosi 1.500 KM.

Šabanović ima i svoj plastenik za proizvodnju povrća, koji je sam konstruisao. Uzgaja paradajz, šargarepu, rotkvu. Ima stalne kupce, tako da ne brine za plasman svojih proizvoda. Nauka mu puno koristi u praktičnom radu na vlastitom imanju.

Što se studiranja tiče, kaže, da su mu mnogi rekli: “Besime, šta će ti to u poznim godinama?” Ipak, on ne odustaje.

Najvažnije je, kaže, da ga zdravlje još dobro služi i da nije izgubio volju za učenjem i usavršavanjem.

Veliki broj njegovih, tri puta mlađih kolega, imale bi od njega mnogo toga da nauče o snazi volje i želji za znanjem.