Jednom je neki lovac namjestio zamke da bi lovio životinje. Već sljedećeg dana je u jednoj od zamki pronašao malog vrapca. Kad ga je htio ubiti, vrabac nekim čudom progovori:

“O, lovče! Do sada si jeo samo ovce i još uvijek nisi sit. Ja težim samo nekoliko drahmi. Ako me pustiš udijelit ću ti tri savjeta.
Prvi još dok sam u tvojoj ruci,
drugi kad budem na krovu one kuće tamo
a treći savjet ćeš dobiti sa onog stabla pored.

“Slažem se”, reče lovac i vrabac mu dade prvi savjet:

“Ako je nešto nemoguće, ne vjeruj nikom tko tvrdi suprotno.”

Lovac pusti vrapca, ovaj odleti na krov kuće i izrekne drugi savjet:

“Ne živciraj se zbog stvari koje su prošle. Živi za ovaj trenutak.”

Onda vrabac nastavi:  “Progutao sam biser težak deset drahmi. Da si ga pronašao čak bi i tvoja unučad bila bogata.”

Lovac se rastuži i bude mu žao što je pustio vrapca. Onda vrabac nastavi:

“Zar ti nisam rekao da se ne živciraš zbog prošlih stvari, pogotovu zbog nečeg što je nemoguće. Stvarno si glup. Kako ću ja progutati tako težak biser kad sâm težim tri drahme ?”

Lovac pomalo opet dođe k sebi i upita vrapca za treći savjet.

Vrabac će na to:
“Prva dva nisi koristio, što će ti onda treći ?”