Halifa Endelusa, Hakem, poželio je da izgradi jedan veličanstveni dvorac sa prekrasnim baščama u kojima će rasti najljepše cvijeće ovoga svijeta… Želio je da to bude mjesto za koje će se govoriti da je mjesto radosti…
On je to želio, ali insanu se ne daje sve što zaželi… Čak i da se radi o halifi, ne može posjedovati baš sve.
On naredi izgradnju, a bastovani, bez njegovog znanja, pripojise jedno parče zemlje koje je pripadalo nekoj udovici… Žena ranjene duše zapomagala je na sve strane :
-Kome da se požalim?
Medjutim, baštovani su ostajali gluhi na njene žalbe, već joj staviše nešto novca u ruke i rekoše joj:
-Uzmi ovo i gubi se sa očiju!
Srce ove jadne žene kao da iscijepa otrovna kandža. Nikako nije mogla da se pomiri sa ovom nepravdom.
Jednog dana je posavjetovaše:
-O, ženo, ne gubi vrijeme već otiđi Besiru, kadiji Kurtube, i objasni mu svoje stanje!…Zaista, Halifa sluša one kadije koji poštuju Šerijat!
Lice starice se ozari, ptica nade joj sletje na grudi.
Odmah je otišla kadiji Besiru i objasnila mu problem :
-Kadija efendijo, pogledaj moj slučaj u ime Allaha!
U krajnjoj mjeri pravedan i pametan, kadija Kurtubi joj reče:
-O, ženo, ti sačekaj, a ja ću ti riješiti problem!
Kadija Besir se zaista prihvati ovog posla. Odmah je uzeo jednu vreću i otrčao u baštu veličanstvenog Halifinog dvorca.
Zatekao je Halifu kako sam šeta među cvijećem. Toliko se bio predao svijetu ruža da nikoga oko sebe nije primjećivao…
Kadija odmah poče puniti mehku zemlju u džak. Kada je dobro napuno, primjeti kako ga Halifa čudno posmatra. Odjednom, kadijin glas zagrmi ružičnjakom:
-O, Vodjo mu’mina! Možeš li podići ovaj džak na moja leđa?
Halifa je bio veoma radoznao, želio je da sazna šta ovaj čovjek radi sa zemljom. Prišao je i pokušao podići vreću na kadijina ledja… Napregao se iz sve snage, ali nije mogao pomjeriti prepuni džak… Ponovo je probao, ali bilo je uzalud. Najzad reče:
-O, Besire, ne mogu podići ovu vreću zato što je prepuna. Razmisli o nekom rješenju!
Kadija Besir je uhvatio priliku koju je čekao.
Radosno podiže glas:
-Kako može biti, o, Vođo mu’mina? Trebao bi da je podigneš!… Zaista ćeš ti na svoj vrat podići, ne samo ovaj džak koji vidiš, već i ovu veliku njivu i jos sedam puta toliko!… I tada ti niko neće biti na pomoći…
Halifa Hakem ga začudjeno upita:
-Šta to znači, Besire?
Kadijine usne se u luku rastegoše:
-O, Vodjo mu’mina, dozvoljavaš li mi da ti objasnim?
-Objasni mi brzo, zabrinuo si me!
-Allahov Poslanik je rekao:“Ko uzme i koliko pedalj nečije zemlje, ta zemlja, sa još sedam kata po njenoj dubini, na Sudnjem danu će se staviti na vrat onoga što ju je uzeo. Da bi je podigao, meleci ce ga udarati kandžijama od vatre!“
-Istina!
-A ti ćeš podići ne samo ovaj džak već možda i ovu veliku njivu koju si oduzeo bez pristanka njenog vlasnika, i još sedam puta toliko po njenoj dubini! Pa kad već misliš da ćeš podići toliki teret na Kijametskom danu, zar ovaj džak zemlje ne možeš podići sada?
Halifa odjednom zadrhta kao da ga ošinu munja.
On, uistinu, nije znao za oduzimanje ove njive. Reče:
-Ja ne mogu podići jedan ovakav teret!… Odmah će se vlasniku dati njegovo pravo!…
I svaki pedalj zemlje bi vraćen udovici…
Na kraju, Halifa reče kadiji Besiru :
-O, čisto stvorenje, spasio si me vatre! Hvala ti !…