Kad se u svijetu rodi dijete, prva riječ obično mu bude „mama“ ili „tata“, jer su to riječi koje najčešće čuje. U posljednjih 15-ak godina djeca u Bosni i Hercegovini najčešće čuju riječ „baraž“. Ta riječ francuskog porijekla (barrage – prepreka) istraumirala je mnoge generacije. Dođeš do izvora, a vode se ne napiješ.

Elem, ovo je šesti baraž za našu fudbalsku selekciju. Imala je naša reprezentacija i historijskih, ključnih utakmica mimo baraža (čitaj: Danska 2003. godine na Koševu, Litvanija 2013. godine u Kaunasu), ali baraži su posebna priča.

U pet dosadašnjih baraža nijednom se nismo radovali. Nadamo se da će biti šesta sreća.

Prva ljubav… ovaj… prvi baraž zaborava nema

Posljednjih godina prve decenije ovog stoljeća našu zemlju zahvatila je Ćiromanija. Legendarni Miroslav Blažević preuzeo je kormilo reprezentacije i krenuo u stvaranje, za sada, najuspješnije generacije bh. reprezentacije.

Kvalifikacije za Mundijal u Južnoj Africi završili smo kao drugi u grupi, iza tada aktuelnog evropskog prvaka i selekcije koja će 2010. godine postati svjetski prvak – Španije. Iza nas su ostale Turska – polufinalista Eura 2008. godine i Belgija – selekcija koja je baš tada krenula u stvaranje fantastične generacije (Hazard, De Bruyne…).

U baražu smo igrali protiv najtežeg mogućeg protivnika – Portugala. Iako je Cristiano Ronaldo propustio te utakmice, Portugalci su s dvije minimalne pobjede prošli dalje.

Prvi susret u Lisabonu odigrali smo vrlo dobro, uprkos tome što je Alves u 31. minuti doveo Portugalce u vodstvo. Još se pamte posljednji minuti kada je u jednom napadu Džeko pogodio prečku, a u nastavku akcije Muslimović stativu.

Revanš u Zenici odigran je po veoma teškom terenu, bez mnogo prilika, a jedini gol na susretu djelo je Raula Meirelesa.

Opet taj Portugal…

Na selektorskoj poziciji Ćiru Blaževića zamijenio je Safet Pape Sušić. Kvalifikacije za Euro u Poljskoj i Ukrajini odigrali smo veoma dobro i došli u situaciju da se u Parizu, u direktnom okršaju s Francuskom, borimo za plasman na Euro.

Poveli smo maestralnim pogotkom Džeke, igrali sjajno i imali nekoliko odličnih prilika, ali su Francuzi u finišu meča dobili „poklon-penal“ i izborili plasman.

Nama je ponovo slijedio baraž, a tamo – ponovo Portugal. Ovaj put je igrao i Ronaldo. Prva utakmica u Zenici završena je bez pogodaka, dok je u revanšu Portugal slavio s visokih 6:2 i tako nas ponovo ostavio bez plasmana na veliko takmičenje.

No, na sreću, uslijedile su kvalifikacije za Mundijal u Brazilu, pa smo se konačno radovali.

Magla u Zenici, poraz u Dablinu

Nakon plasmana u Brazil, uslijedile su kvalifikacije za Euro 2016. Nakon turbulentnih kvalifikacija izborili smo baraž, gdje smo igrali protiv Republike Irske.

Prva utakmica u Zenici odigrana je u velikoj magli koja je prekrila Bilino Polje. Brady je u 82. minuti doveo Irce u vodstvo, ali je samo tri minute kasnije Džeko izjednačio.

U revanšu izabranici tadašnjeg selektora Mehmeda Baždarevića nisu bili na nivou, pa su Irci na Aviva stadionu u Dablinu slavili sa 2:0, golovima McCleana i Longa.

Tako smo propustili priliku da vežemo dva uzastopna plasmana na velika takmičenja.

Novi format baraža, poraz od Sjeverne Irske nakon penala

Novi baraž igrali smo 2020. godine, za Euro 2020, koji smo izborili zahvaljujući dobrim igrama u Ligi nacija. To je bio rezultat promjene formata kvalifikacija, odnosno samog baraža, uvedenog od strane UEFA-e.

Protivnik u polufinalu bila je Sjeverna Irska. Mjesto radnje – stadion Grbavica. Na klupi naše selekcije bio je Dušan Bajević.

Rade Krunić doveo je naš tim u vodstvo u 13. minuti, ali je McGinn početkom drugog poluvremena izjednačio na 1:1. Otišlo se u produžetke, a potom i na penale, gdje su se Sjeverni Irci bolje snašli i ugasili nam još jednu nadu.

Ukrajina – posljednji dželat

Posljednji baraž prije aktuelnog bio je onaj za Euro 2024, kada smo u polufinalu u Zenici igrali protiv Ukrajine. Sa klupe nas je vodio Savo Milošević, a baraž smo ponovo izborili zahvaljujući Ligi nacija.

Poveli smo autogolom Matvijenka, ali je uslijedio šok u finišu meča – Ukrajinci su u 85. minuti izjednačili, a tri minute kasnije stigli i do potpunog preokreta.

Tako su naše nade još jednom ugašene.

Plamen nade ponovo se rasplamsao

I evo nas u šestom baražu. Prvi put u ovom novom formatu uspjeli smo proći polufinale – što je dobar znak.

Nakon velike borbe pao je Vels. Na redu je Italija.

Sretno, Zmajevi! Da večeras ponovo slavimo kao onog 15. oktobra 2013. godine.

(E. Alić/ntv.ba)