Piše: Admir Karić

Braća Marić, 13 i 19 godina , u jakom zagrljaju su nedavno poginuli kada ih je, bukvalno, pokupio voz.
Desilo se to na pravoslavni Badnjak, kada su braća iz sela Orljene (jugoistok Srbije), sa svojim drugarima krenuli u šumu po badnjak.

Vjerovatno nikada nije zabilježen slučaj da je neko dijete prešlo preko pruge, a da barem jedan kamen nije šutnulo, ili provjerio koliko daleko može letjeti… Kao da neko mahus nasipa kamenje veličine dječije šake.

Grupa dječaka koja je imala zadatak da pronađe badnjak, krenula je preko mosta na rijeci Moravi, dugog 80m, da bi na taj način skratili put do šume za 2km. Iznenada je naišao voz, a dječaci su u panici trčali nazad. Nakon što je stariji brat Milan sa ostalim dječacima pobjegao ispred voza, primetio je da u toj grupi nema njegovog brata Mihajla, koji je povrijedio nogu.
Dozivao je svog brata, a kada se voz već opasno približio, Milan, gonjen nekim instiktom je otrčao po svoga brata.
Više nije bilo vremena da se spase, a Milan je samo uspio da zagrli svoga brata…

Sličan slučaj se ovih dana desio i u Australiji. Naime, nakon što je nadošla voda nosila sve pred sobom, u jednom autu je ostala zarobljena majka sa dva sina.
Auto se nekako zaglavilo za stub, a čovjek koji je to pratio se uspio probiti do auta sa ciljem da ih spasi.
Uspio je samo da otvori jedan prozor, a nakon što je htio da izvuče starijeg brata koji je bio bliži, on je insistirao da prvo izvuče njegovog mlađeg brata.

Čovjek je to i uradio, a nakon što je osmogodišnjeg dječaka nosio na sigurno, vodena bujica je ponovo ponijela auto…
Majka i dječak su tragično završili.

—U stvarnom životu, da li razmišljamo sa kim “šetamo prugom” ili “ko sjedi pored nas dok se vozimo”?!?

Prije dva-tri dana, nakon što su mladi fudbaleri iz Kalesije, u najboljem svjetlu predstavili našu općinu na interkontinentalnom turniru, gonjen nekim instiktom sam odlučio napisati par rečenica, sa ciljem da tu informaciju pročita što više ljudi iz naše općine.
Sa ciljem da mnogi dječaci koji “vise” na internetu, vide da svoje slobodno vrijeme mogu da provedu i na drugi način, a plus ih za to neko i pohvali.

I tako, uradim to i objavim na lokalnom web portalu. U roku od 1h, ta vijest je imala preko stotinu (100) čitanja. Pomislih “super”!

Zaboravio sam spomenut, nisam imao fotografije sa tog turnira, a nakon što sam postavio vijest, odlučio sam preuzeti jednu fotografiju sa web portala koji je imao fotografije sa turnira.
Portal o sportu naše općine, hvala Bogu je imao fotografiju, te se činilo idealnim da uz vijest dodam barem jednu fotografiju.
“Sportski” od mene, ispod fotografije sam dodao “fotografija je vlasništvo …”!

Jedna fotografija, a Kalesiju su predstavlajle dvije ekipe. Nemam fotografije od druge ekipe u veličini koja mi odgovara. Šteta.
Međutim, jedan od novinara tog sportskog portala ima i lični info portal, a preko Facebooka slučajno naletim na prenesenu vijest koja govori o istoj temi, i primjetim da vijest sadrži i drugu fotografiju u veličini koja mi odgovara…
Preuzmem tu fotografiju, a potpis ispod fotografija samo zamjenim množinom “fotografijE su vlasništvo…”, čisto iz estetskih razloga.

Navečer dobivam poruku preko Facebooka, uz narodnu poslovicu “U laži su kratke noge”.
Uz obrazloženje koje sam već naveo, da druga fotografija nije vlasništvo sportskog portala,nego njegova (i samo njegova), dobio sam i prijateljski savjet:

“…nemoj lagati. Za mladog novinara je najpogubnije ako ga odmah uhvate u lazi – gotov je. A pogotovo ako izgubi povjerenje kolega.”

Iz najbolje namjere sam počinio veliki grijeh. Slagao sam. Izgubio povjerenje “kolege”.
Nisam reklamirao “kolegu”. Šta sve još…

Bože, zašto svako nema svog “starijeg brata”!?
—

Kako da se čovjek ne zapita šta je to natjeralo dvojicu dječaka da na takav način pokažu svoju ljubav prema mlađem bratu!?
U svijetu kojeg ja poznajem, to mogu samo roditelji, a evo od neki dan, i brat ulazi u tu kategoriju…

Kolege? Starije kolege? Ulaze li oni u tu kategoriju?
Haha…
Pa, ne bi volio da sam mlađi brat mnogima od njih!
Da prostiš, shvatio sam da ne bi volio biti mlađi brat mnogima na ovoj planeti!

A ako nekada naiđem prugom, dobro ću razmisliti ko je sa mnom!
Kad sjednem u auto, volio bih da je pored mene moj “stariji brat”.

—————————
Ova priča je čista izmišljotina, plod bolesne mašte autora, i svaka sličnost sa stvarnim događajima i ličnostima je slučajna… I neminovna!