Kalesijci i Kalesijke su oduvijek važili za gostoprimljive i dobre ljude. Ko jednom posjeti Kalesiju sa sobom nosi lijepe uspomene i rado se vraća u ovaj mali grad. Takve utiske sa sobom u Bihać je ponijela i spisateljica Kadifa Tahirović, učesnica ovogodišnjeg “Marša mira”. U cijelosti možete pročitati njen osvrt o Kalesiji i Kalesijcima.

“SVI ZA JEDNOG, JEDAN ZA SVE”

“Možda otrcana fraza, možda već uveliko izblijedila, jer danas je u ovom ludom svijetu sve nešto izgubilo vrijednost, izgubilo na važnosti, pa onda više ni na te otrcane fraze ne možemo da računamo. Sve više se od tih fraza koje su nekad vrijedile nečemu, stičem dojam, prave anegdote. Zašto pišem ovo na baš otrcanu frazu izblijedila značenja i vrijednosti? Pišem jer sam u Kalesiju došla jednog martovskog dana iz Bihaća da bih predstavila svoj književni opus. Jer sam u Kalesiji upoznala divne ljude i stekla bezuslovna prijateljstva. I vječna. Jer sam na prijedlog prijatelja baš iz Kalesije odlučila da ova godina bude moj start na maršu mira pa dok bude zdravlja naravno. Ali da se vratim na ono o čemu sam željela progovoriti koju riječ. Nama piscima treba samo malo podstaknut pero i iznosimo sve ono što nam je na duši. Ja ću evo da iznesem svoj stav i svoje viđenje prvog svog marša mira, i želim da svako onaj ko pročita, razmisli gdje da ostavi svoju prijavu za naredni ako Bog da. Prijavila sam se u Savez udruženja MUP-a TK ‘91.-‘95 policija Kalesija kod sekretara Mehmedalije Hodžića. I dobila sve upute pošto sam početnik. Na dan polaska ispred njihovog udruženja, 8. jula, kad smo svi ko jedan stajali ispred njih koji su nam davali upute, već se mogla nazrijeti disciplina i ozbiljnost shvatanja samog puta. Za svaku je pohvalu sama organizacija, odlaska, boravka i povratka od tamo. Ja kao njihov gost, ponijela sam divne utiske sa tog, ove godine kako rekoše, jednog od težih marševa zbog uslova na koje niko nije mogao utječe, a to znači zbog kiše. Pokriti pedeset i nekog čovjeka sa hranom, pićem, prevozom, i svim onim drugim što je nekom zatrebalo, znači samo jedno: ljudi koji su se stavili na mjesto organizatora imali su, vjerojatno ostavljajući od ranije dobar utisak kod ljudi na koje su se mogli osloniti. Kabanice i suhe majice, značile su puno u onim kišnim danima. Lijepa riječ i lijep pristup prema svakom učesniku marša, stav i roditeljski odnos prema najmlađim učesnicima, predivan i fer odnos prema nas nekoliko žena, koje smo bile zaista u manjini je odlika ljudi koji znaju kako se pristupa prema organizaciji nečeg tako ozbiljnog kao što je bio marš mira. Mene kao pisca, posebno se dojmilo to što su me kao nepoznatu individuu prihvatili kao svoju, što sam se osjećala zaštićenom i sigurnom tih dana, jer su se prema meni odnosili s dubokim poštovanjem, ne zbog toga ko sam i što sam, već jer sam gost i jer sam im dala svoje povjerenje i jer su u najtežim trenucima kad je i prsten na ruci meni početniku bio težak, na onakvom terenu, pritjecali u pomoć, počevši od vođe grupe Osmana Mejrinog, do onih momaka i curica koji iz kuće nose odgoj i poštovanje prema čovjeku. Udruženja kao što je ovo vrijedi poticati, vrijedi čuvati, u njih vrijedi ulagati. Jer na ovakvim se ispitima vidi koliko je bitno istih takvih imati u svojoj životnoj zajednici. Još jednom se želim kao gost zahvaliti u svoje ime, ali i u ime svih pedeset i nešto ljudi koji su išli kao grupa na Marš mira 2019. Nezuk-Potočari jer niko nije bio gladan, žedan, svi ne samo da smo imali dovoljno, imali smo i viška. Samo onaj ko spozna istinske vrijednosti nekog čovjeka može spoznati koliko vrijede sve one porcije tople hrane koju je svaki učesnik svaku večer, iscrpljen dobijao za okrijepu. A mi smo to imali opet zahvaljujući dobroti Ahmeta Fazlića i jer se nalazi na pravom mjestu u onom momentu kad treba bit podrška masi ili pojedincu. Odlazeći iz Kalesije nisam mogla da ne ostavim ovakav pisani trag da bi svi oni koji čitaju kojekakve osvrte u ovom divnom gradu, da znaju šta znači biti jedinstven i čvrst u svom naumu. A ovi ljudi to imaju. Želim puno uspjeha u daljem radu, želim puno novih članova, želim puno novih zajedničkih društvenih projekata i nadasve želim zdravlje i da se drže zajedno, da se ne cijepaju, kao što nam se na žalost, iz dana u dan dešava”.

Kadifa Tahirović, spisateljica, Bihać 12. juli 2019. godine.