Na suđenju za zločine na području Zvornika, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine pročitalo je iskaze šest preminulih svjedoka koji su opisali posljednje susrete sa članovima svoje porodice i komšijama odvedenim u junu 1992. prema Karakaju, te posmrtni ostaci nekih od njih nikad nisu pronađeni.

Ajka Omerović je u istrazi izjavila da je njen suprug Sulejman bio na pregovorima u Đulićima.

“Došao je Vinko Radović, dogovorili smo se oko izlaska preko Sapne”, prepričala je tada svjedokinja šta joj je suprug rekao.

Zbog pucnjave koja je bila u selu, otišli su u pravcu Klise, gdje su sa mještanima iz 17 sela noć proveli pod vedrim nebom. Sutradan je, prema iskazu, vojska tenkovima blokirala put prema Sapni, te je naredila da u koloni idu prema Bijelom Potoku, a na mostu je uslijedilo razdvajanje muškaraca od žena.

Tu je razdvojen i njen suprug Sulejman te njegova dvojica braće, koji su kamionima odvezeni, ali nije znala gdje. Ona i ostale žene odvezene su kamionima u pravcu Memića.

Fatka Muhatbegović je u istrazi izjavila da je njen sin Admir u junu 1992. godine otišao kod svog daidže u Klisu, nakon čega su ona i njen suprug Sulejman protjerani u mjesto Glumina, te prebačeni u Memiće.

Početkom juna, kako je rekla, čula je da su muškarce odvojili od žena u Bijelom Potoku, gdje je bio i njen sin, te da je narod iz Klise odveden prema Karakaju, ali da ne znaju šta se dogodilo.

Prema pročitanom iskazu Šerife Muratović, njena tri sina Senad, Beriz i Muriz su odvojeni od nje u Bijelom Potoku. Izjavila je da je sa suprugom Ahmom prevezena u Memiće, te da nikada nije pronašla posmrtne ostatke sinova.

Odbrane su prigovorile na relevantnost iskaza svjedoka, te su ukazale da ne mogu ispitati svjedoke unakrsno.

Dragan Spasojević, Vinko Radović, Dragomir Vasić i Petko Panić optuženi su za prisilno preseljenje, nečovječno postupanje i zatvaranje civila na području Zvornika.

Fatima Jašarević izjavila je da je svjedočila u Beogradu u drugom predmetu, te da je u junu 1992. godine s mužem Ahmom, kćerkom Zehrom i sinom Nedžadom, koji je bio oženjen i imao dijete, krenula prema Sapni, ali da ih je vojska zaustavila i preusmjerila na Bijeli Potok, gdje su ih naoružani pratili.

Vidjela je kako je vojnik ubio izvjesnog “Murata”, koji je želio da ode u WC, ali nije prepoznala vojnika. Čula je još jedan pucanj.

Od nje je odvojen njen suprug, a vojska je naredila da muškarci bace kapute i dokumente.

“Moj muž je bacio kaput, ruke je stavio iza vrata i krenuo je prema kamionima”, izjavila je.

Vidjela je kako njenog muža i druge muškarce tuku pendrecima dok se penju na kamion, te su odvezeni u pravcu Karakaja. Svjedočila je odvođenju muškaraca iza garaže Džemala Đulića. Žene su odvedene u pravcu Memića, gdje su prenoćile u školi, nakon čega su puštene.

Vahida Jašarević je ispričala u istrazi da je stajala u redu sa svojim četverogodišnjim unukom u Bijelom Potoku dok je gledala kako muškarce tjeraju na kamion, uključujući brata njenog muža, koji je odvezen prema Karakaju, a njegove posmrtne ostatke su kasnije pronašli. Žene su odvezene prema Memićima.

Husein Topalović je u iskazu ispričao kako 49 mještana Mrakodola niko nije dirao dok izvjesni “Spasojević” nije doveo srpske vojnike. U junu 1992. godine vojnik je došao u njegovu kuću i naredio im da je napuste te da idu prema Bijelom Potoku, ali su računali da će ih pustiti u Sapnu.

Mještane su zadržali i tukli, nakon čega su otišli u Đuliće, u mjesnu prodavnicu, gdje su prenoćili bez hrane i vode. Nakon prodavnice, prema Topalovićevoj izjavi, zatvoreni su bili i u džamiji u Đulićima, gdje su maltretirani. Gledao je kako vojnici tuku do iznemoglosti jednog hadžiju od 88 godina i kako mu presijecaju vene preko vrata, nakon čega je preminuo. Skidali su ih gole do pojasa, te je vojnike zanimalo da li je neko bio pripadnik neke vojne formacije.

Nakon 26. dana, kako stoji u iskazu, 11 mještana je razmijenjeno na Mezlučkom putu, a ostatak je razmijenjen poslije.

Odbrane su prigovorile na relevantnost iskaza svjedoka, te su ukazale na to da ne mogu ispitati svjedoke unakrsno.

Predsjedavajuća Sudskog vijeća Dalida Burzić je upozorila tužiteljicu Remziju Smailagić da su u optužnici navedena imena svjedoka koji su pod mjerama zaštite, te da je jedan od njih u međuvremenu i optužen pred Sudom BiH, i da odavanje identiteta zaštićenih svjedoka predstavlja krivično djelo.

“To nije samo u ovom predmetu. Masovno se dešava tužiocima da pod punim imenom i prezimenom objavljuju svjedoke koji uživaju mjere zaštite. Ne igrajte se”, rekla je Burzić.

Suđenje se nastavlja 14. aprila.

(Detektor.ba)