Na suđenju za zločine na području Zvornika, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine pročitalo je iskaze četiri preminula svjedoka koji su govorili o saznanjima o dogovoru da bošnjačko stanovništvo napusti svoja sela, te o odvođenju muških članova porodica 1. juna 1992. godine.

Muradifa Brkić u iskazu iz 2006. je navela da je živjela u Kučić Kuli i da su ih srpske snage napale 26. maja, a dan kasnije su otišli u Klisu. Navela je da je 31. maja čula za razgovore bošnjačkih i srpskih predstavnika.

“Navodno je dogovoreno da možemo izaći sa stvarima, međutim već ujutro srpska vojska je ušla u Klisu s tenkovima i transporterima”, kazala je Brkić.

Prema njenim riječima, u Bijelom Potoku razdvojeni su muškarci, među kojima i njen suprug Ahmed.

“Nijedan se muškarac nije vratio”, rekla je svjedokinja, dodajući da su kasnije u grobnicama pronađena njena braća.

Brkić je navela imena većeg broja lica koja je vidjela u Bijelom Potoku, među kojima i optuženog Petka Panića.

“Govorili su da je on tu glavni, da je on vojvoda”, kazala je svjedokinja.

Dodala je da je poslije nekoliko dana zvala jednog čovjeka koji joj je rekao da su muškarci u Tehničkom školskom centru u Karakaju, a da joj je kasnije rekao da ih 5. juna tu više nije bilo.

Branilac Nenad Rubež kazao je da u istrazi nisu razjašnjene odlučne činjenice. Kako je rekao, svjedokinja je navodno vidjela Panića, koji je bio u policiji, dok je vojska vršila razdvajanje, te da bi postavio pitanje da li je vidjela da optuženi izdaje naređenja.

Dragan Spasojević, Vinko Radović, Dragomir Vasić i Petko Panić optuženi su za prisilno preseljenje, nečovječno postupanje i zatvaranje civila na području Zvornika.

Svjedok Mehmed Musić u istrazi je naveo da je živio u Đulićima i da je 25. maja predato oružje, što je trebalo da bude garancija da nikome ne prijeti opasnost od mještana. Kazao je da su postojali krizni štabovi Bošnjaka i Srba, te da je u Petkovcima bio Vinko Radović.

Prema saznanjima svjedoka, 31. maja predsjednik Kriznog štaba Alija Đulić je dogovorio sa srpskom stranom da Bošnjaci napuste to područje. Naveo je da je Đulić poslije otišao u Bijeli Potok i da su čuli da je uhapšen, te da je dolazio Dragan Spasojević.

Musić je rekao u istrazi da se mještani iz Đulića povlače u Klisu nakon pucnjave, a da ih 1. juna vode prema Bijelom Potoku, gdje dolazi do razdvajanja muškaraca.

“Ja i sin smo se morali popeti na kamion”, prisjetio se svjedok, dodajući da ga je jedan vojnik poslije pitao koliko ima godina i, kada mu je odgovorio da ima 65, rekao mu je da siđe.

Musić je kazao da je tog dana odveden i njegov brat.

Branilac Duško Tomić rekao je da je Spasojević bio komandir policije do 9. aprila.

“Svi koji su do Dragana došli, spasili su se”, kazao je Tomić.

Branilac Miloš Perić rekao je da u istrazi nije razjašnjena Radovićeva uloga, koja, kako je naveo, nije bila odlučujuća.

Halima Đulić je u izjavi navela da su u Bijelom Potoku odvedeni njeni sinovi Sead i Suad, kao i suprug, dok se sin Esad spasio odlaskom preko šume.

“Iz ruke su mi oteli Senada – najmlađi, nepunih 17 godina”, kazala je svjedokinja.

Ispričala je kako je čula da je predsjednik mjesne zajednice Alija Đulić išao u Petkovce da pregovara s Vinkom.

“Rečeno je da idemo u Klisu i da ćemo organizovano otići”, navela je svjedokinja.

Odbrana Radovića je rekla da svjedokinji nije poznato o čemu su razgovarali u Petkovcima.

Svjedokinja Nazifa Đinić u iskazu iz 2004. je navela da je čula kako su krizni štabovi Bošnjaka i Srba postigli dogovor, ali da on nije ispoštovan. Izjavila je da su joj u Bijelom Potoku odvojili sina Envera, koji je još išao u školu, kao i muža.

Nastavak suđenja zakazan je za 31. mart.

(Detektor.ba)