Najznačajnija vjerska ličnost prošlog stoljeća u Kikačima je svakako hadži-Osmo ef.Mujanović.
Ovaj islamski vjerski službenik je živio i radio u nemirnim vremenima, zapamtio dva svjetska
rata ali uprkos svim problemima, poteškoćama, ratovima, političkim previranjima po kojima je
karakteristično 19. stoljeće,ostao vjeran svojoj misiji vjeroučitelja i imama.

Zahvaljujući ovakvim ljudima, Islam na našim prostorima nikad nije bio doveden u pitanje, nalazili su načina bez obzira na poteškoće da se on održi i praktikuje. Hadži-Osmo ef. Mujanović rođen je u Kikačima 1904. godine u zemljoradničkoj porodici. Njegov otac Šaban je imao pored njega i još jednog sina Omera. U vrijeme Osminog rođenja sadašnja BiH je bila pod Austro-Ugarskom vlašću. Završio je Behram–begovu
medresu u Tuzli za vrijeme Kraljevine SHS odnosno za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Nakon završetka medrese radio je kao vjeroučitelj u svom rodnom mjestu Kikačima sve do 1949. godine. Odlukom tadašnjih komunističkih vlasti od 1948. godine u jednom periodu bila je zabranjena vjeronauka odnosno mektebska nastava za djecu. Tadašnje vlasti objekat mekteba renoviraju (na mekteb se dograđuje još jedan sprat za stanovanje učitelja dok je prizemlje mekteba služilo kao školska učionica). Zgrada mekteba je služila kao područna škola sve do izgradnje namjenskog objekta škole u Kikačima 1954. godine
(današnja zgrada područne škole u Kikačima).

Ukidanjem mektebske nastave u Kikačima 1949. godine, Osmo ef. Mujanović je imenovan na novo radno mjesto, imenovan je za imama u džematu Hrasno. Kao imam u Hrasnu radio je sve do 1968. godine kada je i penzionisan. Nakon penzionisanja odlazi na hadž 1968. godine zajedno sa svojim bratom Omerom.
Poseban značaj hadži-Osme ef.Mujanovića što je on prvi svršenik Behram-begove medrese iz Kikača i kao takav je dao veliki doprinos vjerskom životu u ovom mjestu. Živio je u Kikačima i nakon penzionisanja sve do svoje smrti 1974. godine.

Pretkraj svog dunjalučkog života zapamtio je da se i u njegovom rodnom mjestu sagradi džamija i da Kikači postanu samostalan džemat.

Piše: Ekrem Sakić, prof.