Možda nije stres, nego inzulin – Prepoznajte signale tijela
Zamislimo sljedeće: nakon obroka, umjesto očekivanog porasta energije i dobrog raspoloženja,
javljaju se umor, nervoza, zijevanje i osjećaj gladi koji ne prolazi. Kilogrami se gomilaju,
naročito u predjelu stomaka. Zvuči poznato?
Upravo o ovom sve češćem fenomenu piše nutricionistica Semira Karijašević, objašnjavajući šta je inzulinska rezistencija i kako se možemo nositi s njom. Jer vrlo je moguće da je riječ o tihom narušitelju zdravlja koji djeluje ispod radara, sve dok tijelo ne počne jasno tražiti pomoć.

Šta se zapravo dešava u tijelu?
Inzulin je hormon koji proizvodi gušterača i čija je glavna funkcija omogućiti glukozi da iz krvotoka uđe u ćelije, gdje se koristi kao izvor energije. Kada se konzumiraju ugljikohidrati, šećer u krvi raste i gušterača luči inzulin kako bi glukoza bila usmjerena u ćelije mišića, jetre i masnog tkiva.
Kod zdravih osoba ovaj proces funkcioniše efikasno. Međutim, kod osoba sa inzulinskom rezistencijom, ćelije postaju neosjetljive na prisutnost inzulina. To znači da glukoza teže ulazi u ćelije, uprkos tome što je inzulina dovoljno ili čak previše.

Gušterača tada proizvodi još više inzulina kako bi nadoknadila otpor ćelija, što vodi u stanje hiperinzulinemije. Iako se nivo šećera neko vrijeme može održavati u granicama, hronično povišen inzulin opterećuje organizam, doprinosi nakupljanju masnog tkiva (naročito u predjelu stomaka), utiče na rad jetre i značajno povećava rizik od dijabetesa tipa 2, masne jetre i kardiovaskularnih oboljenja.
Kod žena, povišen inzulin dodatno narušava hormonski balans i često je povezan sa sindromom
policističnih jajnika (PCOS), povećava nivo androgena, utiče na ovulaciju i mensturalni ciklus. Također, može povećati krvni pritisak i uticati na zdravlje krvnih sudova.
Ko je najviše ugrožen?
Iako niko nije imun, posebno su rizične osobe sa viškom kilograma (posebno u abdominalnom području), žene s PCOS-om, osobe koje se malo kreću, jedu industrijski prerađenu hranu, spavaju neredovno i žive pod hroničnim stresom. Nasljedni faktori također imaju značajnu ulogu, ako članovi porodice imaju dijabetes, rizik raste.
Signali koje tijelo šalje Tijelo često na vrijeme šalje signale: pad energije nakon jela, stalna glad, posebno za slatkišima ili pecivima, debljanje i pored truda, “magla u glavi”, promjene raspoloženja, zaboravnost, pa
čak i simptomi depresije. Kod žena, to su i nepravilni ciklusi, akne, pojačana maljavost i problemi s plodnošću.

Šta se dešava iznutra?
Kada ćelije ne reaguju na inzulin, tijelo proizvodi sve više tog hormona, čime se pogoršava
čitava situacija: podstiče se taloženje masti, poremeti se rad hormona gladi i sitosti, pojačaju
se upalni procesi i naruši moždana hemija. Rezultat su: hronični umor, osjećaj praznine,
bezvoljnost.
Može li se to promijeniti?
Da – ali promjena ne dolazi preko noći. Ključ je u vraćanju tijelu osnovnih, prirodnih oslonaca:

• Pokret, ali nije potrebna teretana. Brza šetnja, istezanje, ples, sve što pokreće tijelo
  pomaže i stabilizuje šećer
• Ishrana, manje rafinisanih ugljikohidrata, više povrća, cjelovitih žitarica, zdravih masti
  (maslinovo ulje, orašasti plodovi, avokado) i kvalitetnih proteina (jaja, riba, mahunarke,
  piletina)
• Fermentirana hrana, kefir, kiseli kupus i drugi izvori dobrih bakterija, za zdrav
  mikrobiom i bolji metabolizam
• San, jer on nije luksuz, već terapija
• Stres, hronični stres dodatno pogoršava hormonalni disbalans – važno je pronaći
  svakodnevne načine za opuštanje.
  Emocije pod uticajem hormona
  Istraživanja potvrđuju da inzulinska rezistencija ne utiče samo na fizičko zdravlje, već i na
  mentalno stanje. Povišen inzulin narušava balans neurotransmitera, posebno serotonina i
  dopamina, hormona odgovornog za osjećaj sreće, motivacije i stabilnosti. Posljedica može biti
  anksioznost, depresivnost, razdražljivost, emocionalna nestabilnost. Istovremeno, povišen
  kortizol, hormon stresa, dodatno destabilizuje sistem: remeti san, pojačava nervozu i stvara
  osjećaj hronične iscrpljenosti.
  Ishrana, temelj hormonske ravnoteže
  Promjena načina ishrane nije luksuzna opcija, već nužan korak. Cilj je: stabilizovati šećer u krvi i podržati hormonski balans tokom cijelog dana.
  Prvi korak? Doručak.
  Jedan od najmoćnijih saveznika u ovoj borbi je doručak, ali ne bilo kakav. Obrok bogat proteinima, zdravim mastima i vlaknima usporava skok glukoze i smanjuje potrebu za grickanjem. Stabilan šećer znači stabilne emocije, fokus i kontrolu nad danom.
  Šta dalje?
  Svi ostali obroci trebaju pratiti isti princip:
• manje jednostavnih ugljikohidrata (bijeli hljeb, tjestenina, slatkiši),
• više vlakana, zdravih masti i proteina,
• sporootpuštajući ugljikohidrati poput leće, kvinoje, zobi i integralnih žitarica.
  Svaki obrok treba da drži sitost 3–5 sati, bez nepotrebnog grickanja. Time se tijelu daje šansa
  da koristi sopstvene zalihe masti za energiju. Dodamo li tome dovoljno vode, san i kretanje,
  gradimo snažan saveznik protiv inzulinske rezistencije – ne samo za tijelo, već i za um
  Naše zdravlje, naš izbor
  Inzulinska rezistencija ne nastaje preko noći, ali ni balans se ne vraća odmah. Potrebni su:
  strpljenje, znanje i dosljednost. Tijelo ne traži perfekciju, nego pažnju i poštovanje. Kada mu
  to pružimo, uzvraća jasnoćom, stabilnošću i novom energijom.
  Zato, ako se pojave umor, razdražljivost, emocionalna iscrpljenost, možda uzrok nije samo
  stres. Možda tijelo već šalje signal koji je vrijedno poslušati.

(Piše: Semira Karijašević Magistra nutricionizma; nutrivibe.ba)