Na rijeci Oskovi kod Živinica i danas se čuje zvuk mlinskog kamena. Rusova vodenica, poznata i kao Rusov mlin, prkosi vremenu već više od jednog stoljeća, čuvajući priču o prošlim generacijama, porodičnoj tradiciji i životu kakav se nekada vodio.

Danas smo prošli pored ove stare vodenice i zatekli prizor koji uvijek iznova raduje. Mlin je radio, a voda rijeke Oskove pokretala je njegove kamene mehanizme, baš kao što to čini već decenijama.

Rusova vodenica sagrađena je 1915. godine, a njen prvi graditelj i vlasnik bio je Sejfo Kahrimanović. Nakon njega brigu o mlinu preuzeo je njegov sin Omer, poznatiji pod nadimkom Rus, po kojem je vodenica i dobila ime.

Prema porodičnoj priči, Omer je tokom Drugog svjetskog rata boravio na području Sibira u Rusiji. Po povratku je obnovio vodenicu, koja je njegovoj porodici predstavljala važan izvor prihoda i način da osigura egzistenciju. Tako je Rusov mlin nastavio svoju priču, a brigu o njemu kroz godine preuzimali su njegovi nasljednici.

Njegova dva kamena mogu mljeti različite vrste žitarica, pri čemu se preporučuje da se one melju odvojeno. Za sat vremena moguće je samljeti oko deset kilograma žita, dok je kapacitet za pšenicu nešto veći.

Možda danas rijetko zastanemo da oslušnemo zvuk vode i mlinskog kamena, ali upravo u takvim mjestima krije se duša jednog kraja.
Lijepo je znati da na obalama Oskove još uvijek postoji mjesto na kojem se prošlost i sadašnjost susreću, a da se priča započeta prije više od jednog stoljeća i danas nastavlja, uz žubor rijeke i okretanje starog mlinskog kamena.