U svojoj knjizi “Moj bijeg u slobodu: Bilješke iz zatvora 1983-1988,” Alija Izetbegović je razmišljao kako “Realisti prigovoraju da je ono što kažemo ili mislimo o čovjeku je prekomjerni idealizam namjesto istine. Da, moguće je da se ne govori o ljudima, nego o našim željama, a ne o onome što je čovjek, ali ono što je trebao biti. To može biti istina. No, usprkos svemu, ovaj lijepi san što je čovjek kao i ono što nas čini čovjekom. Ako smo ikada odbacili tu ideju kao iluziju ili ludost, u ime “istine” ili “stvarnosti”, sve ono što čini naš život podnošljivim će nestati i postati ćemo definitivno spremni za sva zla i okrutnosti kojem je čovječanstvo sklono. Na žalost, mnogi od njih pokrenuti u ime “istine” da čovjek ne postoji, se provode na velikom dijelu našeg planeta.” [1]

Kao da je predviđao zločine koji će se desiti u njegovoj domovini, ubrzo nakon što je pušten iz zatvora, budući predsjednik Republike Bosne i Hercegovine (RBiH), gospodin Izetbegović, pisao je o čovjeku, a u ovom konkretnom dijelu knjige ponudio tužan pogled na čovječanstvo. Bosna i bosanska najveća populacija, Bošnjaci, preživjeli su neke od najtežih mogućih zločina, i platili su svoju slobodu teškim dankom, u krvi, s više od 200000 nevinih života izgubljenih tokom ranih devedesetih, u ratu koji se dogodio u Bosni i Hercegovini. Međutim, borba za pravdu i istinu ostaje nedostižan san mnogim bosanskim građanima. Negativna kampanja od strane srpskih nacionalista se nastavlja. Postoji konstantan pokušaj da se revidira i prepravi historija i reklasificiraju događaji koji su se dogodili u ranim devedesetim godinama na Balkanu. Ta borba se nastavlja i danas, mnogo godina nakon što je gospodin Izetbegović preminuo i od ostavštine Daytonskog sporazuma u BiH. Neki od problema sa kojima se Bošnjaci stalno suočavaju se može pripisati očitom nedostatku kohezivnog pristupa u rješavanju pitanja bošnjačkog nacionalnog identiteta, nedostatku zajedničke političke platforme od strane Bošnjaka, i nedostatku zajedničke vanjske politike pristupa i umrežavanja Bošnjaka. Očito je da srpska ulaganja u lobiranje počinju da isplaćuju dividende, a one mogu imati dugoročne negativne posljedice za BiH u budućnosti.[2]

Nedavni negativni medijski napadi i očajni natpisi o BiH su dio kontinuiranog pokušaja da se predoči BiH kao propala država, a suverenitet Bosne kao nepraktičan,te da se prepravi historija samostalnosti bosanske države. Nadalje, članci pokušati negirati genocid, rat, i agresiju koji su se dogodili u BiH, sprovedeni od strane BiH susjeda s istoka, Srbije i Crne Gore (ne treba zaboraviti vrlo negativnu ulogu manjeg susjeda južno od Srbije za vrijeme rata u BiH). Nedavni članci podudaraju se s člancima pisanim na temu BiH od strane srpskih nacionalista, propagandista poput Srđa Trifković, koji je 5. augusta 2012. napisao članak o neizvjesnoj budućnosti BiH objavljen na Serbianna (web stranici srpskih ultranacionalista).” Gospodin” Trifković nudi razne tmurne scenarije za budućnost BiH, da kako on to objašnjava “može se razviti među proturječnim narodima u Bosni u desetljeću koje dolaze: novi građanski rat, spora dezintegracija, raspad teritorija, savez tri republike.”[3] Drugi srpski propagandista Julia Gorin u svom članku za The Algemianer, brani srpskog ratnog zločinca koji je uhićen nedavno u Izraelu, i traži od izraelske vlade da ga ne izruči BiH da se suoči sa tribunalom za ratne zločine u BiH, a za ratne zločine koje je počinio u BiH.[4] Vrijedi razmotriti neke od najnovijih članaka objavljenih u uglednim medijima kako bi se ova nova medijska ofanziva na BiH postavila u ispravan kontekst i perspektivu.

30. augusta 2012., Michael Haltzel objavio je članak u Washington Postu u kojem je tvrdio da se “demokracija u Bosni i Hercegovini, smatrana jednom od rijetkih transatlantskih uspjeha, nalazi u opasnosti od raspleta.”[5] Ranije je 20. augusta 2012., Gordon Bardos napisao otvoreni urednički članak u Jerusalem Post, pod nazivom Balkan: Novi front militantnog Islama. Na dramatičan način, koristeći široku lepezu optužbi i insinuacija i ideju o krivnji po nedirektnom povezivanju i udruge, on izmišlja vezu između bivšeg predsjednika Izetbegovića i Reisa Cerića i terorističkih vođa. Autor slika strašnu i tamnu sliku o opasnosti od radikalnih islamista koji navodno proizlaze iz Balkana, a kao prijetnja ostatku svijeta i predstavlja navodnu vezu između terorista i BiH[6]

U cilju pružanja objektivne procjene terorističkih prijetnji svijetu dr. Marko Attila Hoare, stručnjak za historiju bivše Jugoslavije, i autor četiri knjiga o Bosni i Bošnjacima, piše sljedeće: “Mi trebamo objektivnu i naučnu analizu aktivnosti “vehabija” i drugih “radikalnih muslimana” na Balkanu, kako bi smo razumjeli i suočili se s problemom. Na žalost, to se neće dogoditi dugo vremena dok god pisci jednostavno koriste ovaj problem kao propagandu da vode balkanske ratove, a koji u konačnici, imaju malo veze s radikalnim islamom” (p. 70).[7] Treba uraditi dodatno istraživanje kako bi se bolje razumjela zlokobna priroda pisanja o BiH od strane gospodina Bardos-a. Samo zato što se navodi da je pisac stručnjak za balkansku politiku i sigurnost sa sjedištem u New Yorku, to ne mora baš puno značiti.

Ne treba gledati predaleko natrag u historiju kako bi se razlučile prave namjere gospodina Bardosa i iznimno destruktivne poglede prema jednoj grupi ljudi na Balkanu, Bošnjacima. Gospodin Bardos je bio angažiran od strane Columbia Univerziteta – na Harrimanovom institute za ruske, euroazijske i istočnoeuropske studije, a u akcijama koje su se dogodile 25. oktobra 2011. te pozivu i prijemu Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske (RS), gdje je održao predavanje pod naslovom “Američka vanjska politika – Priča o uspjehu: Daytonski sporazum, Republika Srpska i Bosansko europska integracija.”[8]

Dodatna uvreda za sve one koji su shvatili Dodikovo predavanje kao pogrdu akademskom integritetu i snazi, bila je činjenica kako je izvijestio Sammy Roth The Columbia Spectator da je mnogim Bošnjacima ili onima sa nesrpskim imenima bio zabranjen ulaz na događaj iako su na vrijeme potvrdili dolazak na isti.[9]

Optužbe u vezi diskriminacije i masovni izljev podrške Bošnjaka je uslijedio nakon tog događaja. Kao što je izvijestilo Savjetodavno vijeće za Bosnu i Hercegovinu: “Prema različitim izvorima, Gordon Bardos, dugogodišnji pomoćnik direktora Instituta Harriman dao je ostavku zbog incidenta”oko posjete Dodika Columbia univerzitetu. [10] Nedavni, gore navedeni članak, napisan za Jerusalem Post, treba dakle staviti u taj kontekst.

Drugi članak koji zaslužuje pažnju je Zaboravljen neuspjeh u Bosni napisan od strane John R. Schindler-a, objavljen na web stranici Nacionalnog interesa 20. augusta 2012. Autor je najpoznatiji po svom neuspjelom pokušaju oslikavanja BiH kao krajnjeg poligona za teroriste u svojoj knjizi Nesveti teror: Bosna, Alkaida, i porast globalnog džihada. U svom novom članku o Bosni, on ispovijeda “kako je tužno propala država Bosna i Hercegovina u 2012”[11] . Pisanje gospodina Schindlera o Bosni treba se dodatno ispitati kao pristrano mišljenje. Dr. Hoare u svojem pregledu Schindlerove knjige je napisao da je knjiga, Nesveti Teror: Bosna, Al Kaida i uspon globalnog džihada, koja je usmjerena isključivo na Bosnu je “manje istraživanje o ulozi Alkaide i mudžahedina u Bosni a više oštra kritiku protiv bosanskih Muslimana i bosanskih uzroka (str. 60)”[12] . Tekst  Schindler-a se najbolje može svrstati u žanra historijske fikcije.

Gospodin Schindler ispravno postavlja tezu da je disfunkcionalnost države BiH rezultat Daytonskog sporazuma i političkih dogovora izvršenih nakon potpisivanja mirovnog sporazuma. On ističe da korupcija izjeda društvenu jezgru i navodi da “elita u svim subjektima ima koristi od institucionaliziranog kriminala, dok prosječni Bosanci pate svakodnevno usred siromaštva i isključenosti, a sve pod nominalnim liderstvom Zapada”[13] To je istina, i jedan od objektivnih zaključaka koji se može razabrati iz članka. Svakako nalaze se mnoga goruća pitanja i stalna kriza unutar BiH društva. BiH je izgubila 100,000 civila, a ima preko milion bosanskih građana (gotovo četvrtina stanovništva) koji žive u drugim zemljama zbog agresije i kampanje etničkog čišćenja počinjene od srpske vojske.

Članak gospodina Schindler-a ne ispituje istinsku prirodu i središnje pitanje o disfunkcionalnom stanju BiH države, a to je konstantni napadi na suverenosti BiH od strane srpskih nacionalista iz Republike Srpske i Srbije, a koji su samo nastavak politike ratnih zločinaca Radovana Karadžića, Ratka Mladića i Slobodana Miloševića. Ustav BiH je uređen u svojoj složenosti u svrhu i korist statusa quo. Po riječima dr. Kasima Begića, prvog poslijeratnog predsjednika Ustavnog suda u Bosni, Ustav Republike Srpske sadrži nekoliko dijelova koji nisu kompatibilni i suglasni s Ustavom Bosne i Hercegovine (str.326). [14] Takav tretman pravne i legalne structure Bosne i Hercegovine se nastavlja kontinuirano.

Iza površnih analiza problema s kojima se suočava BiH, postoje mnogi primjeri uspjeha u BiH, uključujući i stvaranje Centralne banke Bosne i Hercegovine prepoznate kao najbolje centralne banke u regiji, i jedne valute za zemlju, a kako je navedeno u knjizi koju je napisao Warren Coats, Jedna valuta za Bosnu: Stvaranje Centralne banke Bosne i Hercegovine[15] . Armija RBiH je služila u ulozi podrške NATO misijama širom svijeta, što je uspjeh za BiH. Bosna i Hercegovina je održala i dalje održava slobodne izbore godinama nakon Daytonskog sporazuma. Predstavljanje BiH kao ukupnog neuspjeha služi ulozi onih koji su se protivili direktnom angažmanu i vojnoj intervenciji Sjedinjenih Američkih Država u BiH.

Najproblematičnija su nedavna pisanja od strane Michael Dobbs-a, suradnika Memorijalnog muzeja holokausta SAD lociranog u Washington DC-u, a koji također piše za Foreign Polict magazine (magazin za vanjsku politiku). On je nedavno napisao članak u kojem je pokušavao braniti srpsko ponašanje i nudio obrazloženje za počinjene zločine tokom ratova na Balkanu. Gospodin Dobbs je pisao da su: ” Hrvati i Muslimani dobili pravo na odcjepljenje od Jugoslavije, ali Srbi nisu imali pravo na odcjepljenje iz Hrvatske ili Bosne” čime je “osjetljiva etnička ravnoteža sankcionirana od strane velikih sila nakon Prvog svjetskog rata i sprovedena od maršala Tita (Hrvat) u četiri desetljeća nakon Drugog svjetskog rata bila prodrmana.”[16] Nakon brzog odgovora od potpredsjednika Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA), Mr. Hamdije Čustovića, i naknadne reakcije od strane profesora Emira Ramića sa Instituta za istraživanje genocida Kanada (IRGC), i dr. Marko Attila Hoare, profesora historije, i drugih,[17] gospodin Dobbs je nastavio sa svojim pokušajem da objasni zlo, i predložio kako objasniti zlo ne znači opravdavati ga. Dobbs je bio šokiran napadima Bošnjaka i obećao da će čak i “opisati ono što se događalo u Mladićevoj glavi dok je sprovodio svoju ubojitu kampanju protiv muslimana Srebrenice”[18]

Gospodin Dobbs ležerno objašnjava o onome što se po njegovom viđenju dogodilo u BiH i na Balkanu. On i dalje koristiti netočnu informacije o broju žrtava genocida u Srebrenici, smanjujući dobro dokumentirani broj od 8373 žrtava genocida u Srebrenici, u na manji broj od “7000.” Umjesto da se fokusira na ishod i izvor genocida u Bosni za što je bio zadužen zbog školarine koju je dobio Memorijalnog muzeja holokausta SAD, on ne uspijeva shvatiti složenost zla kojeg brani. Guy B. Adams i Danny L. Balfour u svojoj prvobitnoj knjizi Raskrinkavanje administrativnog zla zaključili da: “ako nas Holokaust uči nečemu, to je da pojedini administratori i profesionalci, daleko od otpora administrativnom zlu, najvjerojatnije bi bili ili bespomoćne žrtve ili spremni saučesnici ” (str. 153).[19] Oni dalje postavljaju zaključak da “etički sustav koji omogućuje pojedincu da bude dobar administrator ili profesionalac, dok čine zlodjela je nužno lišen moralnog sadržaja, ili možda bolje, moralno je izopačen (Adams i Balfour, str. 153). Nadalje, Benjamin Netanyahu, u svojem govoru od 20. septembra 2001. američkom Zastupničkom domu u Komitetu za reformu vlade je izjavio da saveznici, nakon Drugog svjetskog rata, nisu tražili korijen uzroka nacizma – jer su znali da su neki akti zlo sami po sebi, i ne zaslužuju bilo razmatranje ili “razumijevanje”. Oni se nisu pitali da li je Hitler možda bio u pravu o navodnoj krivdi učinjenoj prema Njemačkoj u Versaillesu.[20] Neka se ove točke ne izgube u Dobbsovom pokušaju da objasni moralnu dilemu sa kojom su se suočavali Mladić, Milošević i Karadžić, i drugi srpski ratni zločinci u njihovom razmišljanju i moralnim dilemama o tome kako najbolje izvršiti svoje planove za Veliku Srbiju.

Za nadati se je da će ovo da posluži kao poziv uglednim medijskim kućama i akademicima da uzmu vremena za proučavanje činjenica i izvora informacija kako bi se izbjegla pristranost koja šteti historiji. Također se nadam da će Bošnjaci uzeti vremena za proučavanje i analiziranje svih nedavnih tekstova i pružiti jedinstven odgovor na pokušaje da se umanji uspjeh Bosne i Hercegovine, umanji stvarna patnja bošnjačke žrtve, prekroji povijest, i demonizira Bošnjake. Oni trebaju biti spremni odgovoriti i izvršiti protunapad na neistine i poluistine, a ne čekati da ih drugi brane u pisanom ili drugom obliku. Sada je vrijeme za moralnu jasnoću i jedinstvo među Bošnjacima.

REFERENCE:

————————————————

1] Alija Izetbegović (2002). Notes from prison, 1983–1988. Praeger Publishers. Page 6.

2] Valerie Hopkins, Sarajevo. September 26, 2011. Bosnian Serbs splash out on lobbying in US. Bosnian Institute News. www.bosnia.org.uk ; Advisory Council for Bosnia and Herzegovina (ACBH). (October 19, 2011). RS spent $13 million on lobbying in DC. www.bosniaks.net ; and Haris Alibašić. (September 26, 2007). US Lobby groups determine fate of nations. www.bosniaks.net

3]Srđa Trifković (August 5, 2012). The Uncertain Future of Bosnia. Serbianna.

4] Julia Gorin. (August 15, 2012). Israel Weighs Extraditing Citizen to Bosnia. The Algemianer.

5] Michael Haltzel. (August 30, 2012). Democracy in Bosnia Threatens to Unravel. The Washington Post. www.washingtonpost.com

6]Gordon N. Bardos. (August 20, 2012). The Balkans: Militant Islamism’s new front. The Jerusalem Post.

7]Marko Attila Hoare (2008). Unholy Terror: Bosnia, al-Qa’ida, and the Rise of Global Jihad by John R. Schindler, Zenith Press, 2008, 368 pp. Democratiya 13 | Summer 2008. dissentmagazine.org

8] CNAB, ACBiH, and IRGC. (October 23, 2011). Protest Letter to Columbia University for hosting genocide denier, Milorad Dodik. www.bosniak.org

9]Sammy Roth (October 26, 2011). Balkan politician draws protesters at Low speech. Columbia Spectator. www.columbiaspectator.com

10]Advisory Council for Bosnia and Herzegovina. The Year in Review 2011. www.acbih.org

11] John. R. Schindler (August 20, 2012). Forgotten Failure in Bosnia. the National Interest nationalinterest.org

12]Marko Attila Hoare (2008). Unholy Terror: Bosnia, al-Qa’ida, and the Rise of Global Jihad by John R. Schindler, Zenith Press, 2008, 368 pp. Democratiya 13 | Summer 2008. dissentmagazine.org

13]John. R. Schindler. (August 20, 2012). Forgotten Failure in Bosnia. the National Interest nationalinterest.org

14] Kasim I. Begić, Bosna i Hercegovina Od Vanceove Misije Daytonskog Sporazuma 1991 -1996, Bosanska Knjiga, 1997

15]Warren Coats. (2007). One currency for Bosnia: Creating the Central; Bank of Bosnia and Herzegovina. Jemeson Books. Pp 306-307

16] Michael Dobbs. (August 22, 2012). In defense of the Serbs. Foreign Policy. dobbs.foreignpolicy.com

17]Hamdija Čustović. (August 27, 2012). Michael Dobbs should apologize. dobbs.foreignpolicy.com; Professor Emir Ramić. (August 28, 2012). Letter to the Editor of the Foreign Policy Magazine. instituteforgenocide.org

Dr. Marko Attila Hoare. (September 5, 2012). Michael Dobbs on Bosnia: Explaining evil or parroting clichés? greatersurbiton.wordpress.com ; and Bosniak organizations in USA and Canada. (September 4, 2012). Protest letter to the United States Holocaust Memorial Council regarding Michael Dobbs. www.bosniaks.net

18]Michael Dobbs. (August 30, 2012). To explain evil is not to justify it. Foreign Policy. dobbs.foreignpolicy.com

19] Guy B. Adams and Danny L. Balfour. (2004). Unmasking Administrative Evil. M.E. Sharpe.

20]Benjamin Netanyahu. (September 20, 2001). September 20 speech by Benjamin Netanyahu to the US House of Representatives’ Government Reform Committee: www.mfa.gov

Piše: Haris Alibašić