Tokom predsjedničkog mandata Abrahama Linkolna jedan je službenik u njegovom kabinetu neprestano pronalazio načine remećenja predsjednikovih nastojanja. Ako bi Linkoln bio za jedno rješenje, mogli ste se kladiti da će se taj tip zalagati za ono suprotno.

Budući da je to trajalo već izvjesno vrijeme, jedan je Linkolnov prijatelj upitao predsjednika zašto ne smijeni tog službenika i umjesto njega ne postavi nekoga s kim će bolje sarađivati.

Umjesto odgovora, Linkoln je prijatelju ispričao sljedeću priču o obadu:

“Jednog sam dana šetao seoskim putem i ugledao jednog poljoprivrednika, orača. U plug je upregnuo konja i orao.

Kad sam mu se približio, ugledao sam na konjskom bedru velikog obada. Htio sam ga otjerati, jer je obad očito radio svoj posao – ujedao je.

Ali orač mi reče da to ne činim.

Zašto? – upitao sam iznenađeno.

Prijatelju, taj je obad jedino što još pokreće ovu staru ragu, odvratio mi je.”