Alen Džindo sa porodicom u rodnu Vlasenicu vratio se 2003.godine.

Alen je po zanimanju saobraćajni tehničar, supruga Meliha je hemijski laborant, imaju četvero djece. Otkako su se vratili radili su sve i svašta da se prehrane. Držali su ovce, krave, otvorili čevabdžinicu, mesaru, išli na pijacu. Međutim, ni jedan posao nije uspio i morali su odustajati. Da nesreća ne dolazi sama uvjerili su se prije četiri godine, kada im je obolio najstariji sin Tarik.

Dijete je imalo problema sa silnim kašljem koji je uticao na njegovo kompletno zdravstveno stanje. Preporuka medicinske sestre o konzumaciji magarećeg mlijeka Alenovom sinu će promijeniti život ali i cijeloj porodici.

Tada Džinde odlučuju umjesto da kupuju za njih tada preskupo magareće mlijeko( 150KM) odlučuju da kupe prvu magaricu, koju su držali u šupi pored kuće.

Samo nekoliko dana nakon konzumacije mlijeka, njihov sin se oporavlja. Tada kreće potraga prijatelja za magarećim mlijekom koje Alen na početku poklanja. Nakon nekog vremena sa suprugom odlučuje da kupe još magarica i počnu se baviti proizvodnjom magarećeg mlijeka.

Danas imaju farmu u Vlasenici od 54 magarice.  Sada je ovo njihov jedini izvor primanja i cijela porodica je uključena u posao. Magareće mlijeko iz Vlasenice stiglo je širom BiH, Evrope pa čak i Amerike.

O ovim istinskim povratnicima koji su vlastitim rukama pokrenuli biznis govorimo u 58.izadanju emisije „Vrijedne ruke“.

(RTV Živinice-Merisa Mujčinović)