Ciao (čitaj: ćao; ci>a = ća) pozdrav u neformalnim situacija koji je iz talijanskog idioma ušao u mnoge jezike. Koriste ga govornici zaista velikog broja svjetskih jezika. Ćao se kao pozdrav može upotrijebiti umjesto: zdravo, bog, bok, doviđenja, dobar dan, dobro veče, laku noć, vidimo se, pa čak i umjesto zbogom. Važna je napomena da se radi o neformalnim situacijama, da nam osoba kojoj kažemo ćao mora biti bliska: prijatelj, rođak, bliski kolega.

Riječ je venecijanskog porijekla, razvila se od riječi „schiavo“.
otprilike ovako: schiavo – schiao – sciao – ciao

Riječ schiavo znači rob, odnosno sluga. U Veneciji (još u 18. stoljeću) njome su se služile sluge da bi pozdravile i izrazile poniznost i poštovanje svome gospodaru: „vaš sam sluga, sluga sam pokoran, vama na usluzi“.

Pozdrav koji je prvobitno, u svom izvornom značenju, imao zadaću strogo pokazati razliku na društvenoj ljestvicu dviju izrazito udaljenih klasa, nekoliko stoljeća kasnije postaje pozdrav među prijateljima i bliskim osobama.

Pozdraviti s „ciao“ stariju osobu, osobito nekoga kome se obraćamo sa „vi“ smatra se nepristojnim.

vukajlija.com