Još jednom o Svjetskom bošnjačkom kongresu, o Konvenciji SDA i Merhametovoj stogodišnjici

U nešto više od dva mjeseca svjedočili smo održavanju tri događaja koja se itekako bitna za Bošnjake. Riječ je o osnivanje Svjetskog bošnjačkog kongresa, o održavanju Konvenciji SDA, umjesto redovnog Kongresa SDA, i obilježavanje 100-te godišnjice Muslimanskog dobrotvornog društva „Merhamet“. Ova tri događaja daju najjasnije sliku stanja bošnjačkog naroda i govore o bošnjačkoj podijeljenosti, razjedinjenosti, rascjepkanosti, pa, i to se mora reći, o pohlepi i vlastoljublju bošnjačkih predstavnika. Naročito onih političkih.

Prvo je krajem prošle godine, 29. decembra u Sarajevu, osnovan Svjetski bošnjački kongres na kojem je za predsjednika izabran prof. dr. Mustafa ef, Cerić, a za predsjednika Skupštine kongresa izabran je sandžački muftija Muamer ef. Zukorlić.

Svjetski bošnjački kongres nam treba, ali…

Odmah da kažemo da je Bošnjacima potreban ovakav vid institucionalnog udruživanja i umrežavanja, koji nadilazi stranačke, državne, ideološke i svake druge okvire. Ali, u samom startu načinjeno je toliko grešaka da se u javnosti rasplamsala velika polemika o tome treba li nam ili ne treba Svjetski bošnjački kongres.
Oni koji su bili protiv SBK su iznosili, između ostalog, nebulozne argumente, govoreći da je takav vid organiziranja uperen protiv Bošnjaka i protiv države BiH, protiv multietničkog bića BiH. Ako se već na prvu mogu odbiti ovakvi argumenti, mnogi drugi su itekako namjestu. Prvi argument, izuzetno jak, koji govori o nespretnosti i nesnalaženju prilikom osnivanja SBK, jeste prebrojavanje ko sve nije bio na Osnivačkoj skupštini SBK. A nisu bili: novi reis mr. Husejn ef. Kavazović, Safet Softić, predsjednik Sabora Islamske zajednice, dr. sci. Hajrudin Šahić, predsjednik „Merhamet“, Bakir Izetbegović, bošnjački član Predsjedništva BiH, Sulejman Tihić, predsjednik SDA, Senadin Lavić, predsjednik BZK „Preporod“, književnici Isnam Taljić, Abdulah Sidran…

Zašto nije pozvan Isnam Taljić?

Sasvim legitimnim se čini pitanje: kako će se postići jedinstvo bošnjačkog naroda ako na Osnivačkoj skupštini SBK nije bilo prvih ljudi najznačajnijih institucija i organizacija ovoga naroda? Bez obzira koliko nam se rad tih ljudi sviđao ili ne sviđao. Ne znam da li je Sidran pozivan, ali zasigurno znam da Isnam Taljić nije pozvan. Zašto?
Na osnivačkoj skupštini je bilo prisutno tek 275 delegata. Nedopustivo je to ako se zna da neke stranke na svojim kongresima imaju po 500 i više delegata. Niti jedna stranka ne smije i ne bi smjela biti jača od SBK.
Legitimno je i pitanje: da li su čelni ljudi SBK morali biti prof. dr Mustafa ef. Cerić, donedavni reis, i aktuelni muftija Muamer ef. Zukorlić?
Svjetski bošnjački kongres bi morao biti front koji će okupiti sve Bošnjake bez obzira na njihova vjerska osjećanja, na njihove idološke poglede, političku i stranačku pripadnost; trebao je okupiti Bošnjake i sa političke ljevice, desnice i sa centra. Realno govoreći, izborom na dva čelna mjesta dva visokopozicionirana vjerska službenika znatno je otežana zadatak okupljanja svih Bošnjaka pod jednu kapu. Zašto sam sebi otežavati posao?

Do jučer prva „ahmedija“, a danas leptir-mašna

Možda je prof. dr. Mustafa Cerić mislio da će lijevo orijentiranim Bošnjacima i onima kojima vjera nije na prvom mjestu svojom leptir-mašnom, s kojom se pojavio na Osnivačkoj skupštini, poslati jasnu poruku da su i oni dobrodošli u okrilje SBK. Ne znam koliko su takvi razumjeli tu poruku i koliko će ih leptir-mašna privući, ali znam da je taj Cerićev modni detalj itekako iziritirao mnoge muslimane. Do jučer prva „ahmedija“, a danas leptir-mašna?!
Da ne bude nejasnoća, ovaj tekst nipošto nije uperen protiv osnivanja Svjetskog bošnjačkog kongresa, ili protiv Cerića i Zukorlića, već se želi ukazati na očite propuste koji su napravljeni. Cerić, Zukorlić i ostali prvaci SBK svojim radom moraju dokazati opravdanost osnivanja SBK. Ako se za SDA s pravom govori da je „društvo dva lica“, nipošto se ne smije dozvoliti da i SBK bude društvo dva lica: Cerića i Zukorlića.

Zaštita bošnjačke imovine u manjem entitetu

Prije godinu i po dana, 9. juna 2011. godine osnovana je Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti (BANU). Osim nekoliko tribina i intervjua koje su dali čelnici BANU, nismo upoznati sa nekim krupnijim aktivnostima Bošnjačke akademije. A puno se od nje očekuje. Praktično isti ljudi su osnovali i BANU i SBK. Nadamo se da će Bošnjaci vidjeti hajra od ovih institucija.
U moru problema sa kojima se susreće bošnjački narod, i BANU i SBK moraju se usredotočiti na rješavanje prioritetnih problema. Prvi i osnovni problem kod Bošnjaka jeste slabost imana (čitaj i kao slabost morala). Hafiz Ismet ef. Spahić, kojemu su u toku agresije od granate ispaljene sa srpskih položaja ubijene tri kćerke i unuka, je kazao da se više plaši naših grijeha nego srpskih granata. Rad na jačanju imana i sticanju znanja i vještina iz svih oblasti, uz sistemski i timski rad, jedina su garancija našeg izlaska na zelenu granu. Od problema, koje prije svega možemo okarakterisati kao političke, jeste zaštita bošnjačke imovine u manjem entitetu. I vakufske imovine i imovine koja je u vlasništvu pojedinaca. Vlasti u manjem entitetu i nakardnim zakonskim rješenjima svakodnevno atakuju i otimaju bošnjačku imovinu.

50 posto mojih i 50 posto njegovih ljudi

Bošnjake na zelenu granu ne mogu izvesti političke stranke. Tome nas je naučila i nedavno održana Konvencija SDA. (O SDP-u nećemo ni govoriti. Bošnjaci su o njima rekli svoje na minulim Lokalnim izborima.) SDA je, pokazali su to Loklani izbori 2012, najveća bošnjačka stranka. Odgađanjem Kongresa, umjesto kojeg je, 1. februara, održana Konvencija SDA, ova je stranka sam sebi zabila autogol. Bio je to cirkus od demokratije. I još jedna manifestacija moći Sulejmana Tihića, koji je još jednom porazio Bakira Izetbegovića. Bakir Izetbegović je bio veliki zagovarač održavanja redovnog kongresa na kojem bi se, barem je tako očekivalo članstvo SDA, izabralo novo rukovodstvo ove stranke. I kad se činilo da je održavanje kongresa neminovnost i da Tihić neće uspjeti u nakani da konvencijom produži svoj mandat, desio se obrat. Bakir Izetbegović se dogovorio sa Sulejmanom Tihićem o podjeli vlasti u SDA. I jadna i smješna bila je Izetbegovićeva priča kako je dogovoreno da u rukovodstvu SDA bude 50 posto Tihićevih i 50 posto njegovih ljudi. Njihovih ljudi! A gdje su tu ostali ljudi? I gdje je njihovih 50 posto ljudi? Zar je to demokratija?
Ostat će velika tajna kako je i zašto Bakir I. promijenio mišljenje i sklopio dogovor sa Tihićem, te na taj način iznevjerio i razočarao ljude koji su na terenui radili za njega u pripremi kongresa. Da li je i on ucijenjen, kao što se odavno priča za Tihića?

Tihićeve ambicije

Naime, još prije prošlog Kongresa SDA, održanog 2009. godine, pričalo se da neke strane obavještajne službe ucjenjuju Tighića i ne daju mu da se povuče sa pozicije prvog čovjeka SDA kako bi preko njega lakše upravljali i kontrolirali SDA i Bošnjake. Spominjali su se neki video snimci na kojima je Tihić u vrlo, vrlo nezgodnoj situaciji. Kad smo već kod Kongresa SDA iz 2009. godine, podsjetimo se da je tada, uoči samog Kongresa, u Sarajevo sletio podpredsjednik SAD Džo Bajden koji je otvoreno agitirao za Tihića. Bilo je to sasvim dovoljno da Tihić pobijedi.
Svoju želju za ostankom na čelu SDA Tihić je pravdao brigom za narod i državu koji se nalaze u teškom stanju. Da nije smiješno, bilo bi žalosno. Pa on je, evo već 12 godina na čelu SDA i Bošnjacima je sve teže i teže. Da mu je briga za narod i državu na prvom mjestu, davno bi podio ostavku. Ali – jok, ne brine on za narod. Uostalom, i sam je nedavno izjavio da je on sve svoje političke ambicije ostvario! Pazite, isti čovjek, istovremeno, govori da su narod i država u teškoj situaciji, a da je on ostvario sve svoje političke ambicije! Pa zar mu ne bi trebala glavna politička ambicija biti sređeno stanje u državi i dobro njegovog naroda?

Za Bošnjake su najveća opasnost ucijenjeni političari

Kako god, nakon Konvencije SDA s pravom nosi epitet „društva dva lica“. Mnogi su vjerovali da se Bošnjaci, koji su bili dio pokreta i procesa koji je pokrenula SDA i koji u sebi nose izvornu ideju SDA, mogu okupiti oko prezime Izetbegović, ne oko Bakira Izetbegovića, i ovu stranku povesti ka ozdravljenju. Bakir I. je povukao pogrešan potez. Ostaje da se vidi hoće li i može li ga uopće ispraviti.
Helem, za Bošnjake su najveća opasnost ucijenjeni političari koje će neko primoravati da radi za interese drugih i političari kojima je cilj da ostvaruju svoje političke ambicije koje nisu u suglasju sa ineresima naroda.
Treći događaj koji smo spomenuli jeste obilježavanje 100-te godipšnjice rada i djelovanja Muslimanskog dobrotvornog društva „Merhamet“. Na svečanosti, koja je održana 2. februara u Narodnom pozorištvu u Sarajevu, uredniku Programa na južnoslavenskim jezicima Turske državne televizije (TRT) i prevoditelju turskih visokih zvaničnika Bekimu Muftareviću uručena je nagrada “Muradif Ćato”.

Bošnjaci nisu stradali zbog svog merhameta

Nakon dobijene nagrade, između ostalog, rekao je jednu lijepu rečenicu: „Često se može čuti da su Bošnjaci stradali zbog svoga merhameta. Ne, Bošnjaci nisu stradali zbog svog merhameta, već su opstali zahvaljujući činjenici da su merhametli narod.“
Bekim Muftarević je potpuno u pravu. Nisu Bošnjaci stradali zbog svoga merhameta, već. Ponajprije, zbog svojih korumpiranih, iskvarfenih i licemjernih političkih predstavnika. Možda u ovome osvrtu ne bismo ni spominjali samo obilježavanje stogodipšnjice „Merhameta“ da nije napadno bilo uočljivo da ovome skupu nije prisustvovao niti jedan predsjednik stranaka koje najvećim dijelom dobivaju bošnjačke glasove. Nije bilo ni premijera Vlade Federacije BiH Nermina Nikšića. Uz Islamsku zajednicu, „Merhamet“ je jedna od ključnih institucija Bošnjaka. Rade posao od kojeg mnogi bježe: brinu se o socijalno najugorženijim kategorijama, o gladnima i beskućnicima. Ova organizacije u 28 javnih kuhinja u BiH, dnevno priprema blizu 10.000 obroka za socijalno ugrožene građane ove zemlje. Osim u Bosni, brojne humanitarne akcije ralizirali su u Somaliji, Iranu Pakistanu, Palestini, Turskoj, Siriji, Japanu, Haitiju… Izostanak bošnjačkih političara sa ovoga skupa dovoljno govori o njihovom odnosu prema „Merhametu“ i prema socijalno ugroženim građanima ove države. (SAFF)

Fahrudin Sinanović