Rijetke su državne institucije za koje se može reći da besprijekorno funkcioniraju, a Centralna banka Bosne i Hercegovine zaista jeste jedna od takvih, ako ne i jedina.

Princip po kojem funkcionira Centralna banka Bosne i Hercegovine (CBBiH) naziva se “valutni odbor”. To podrazumijeva da naša centralna banka nema klasične instrumente kojima utječe na finansijski sistem ili ekonomske pojave kao što je inflacija, za razliku od većine drugih centralnih banaka na svijetu. Taj režim nam je nametnut Dejtonskim sporazumom, kao uostalom i još neka druga ograničenja koja su u vezi s funkcioniranjem i organizacijom rada naše centralne banke. Naprimjer, sukladno Dejtonskom sporazumu, prvi guverner CBBiH nije mogao biti državljanin Bosne i Hercegovine niti susjednih država, tako da je tu funkciju obnašao čovjek s Novog Zelanda, Peter Nicol, za kojeg možemo reći da se dobro snašao u ulozi guvernera u državi koja mu prije toga vjerovatno nije bila naročito poznata. Također, ni za režim valutnog odbora ne možemo reći da je loš. Naprotiv, s pravom možemo reći da je CBBiH stub monetarne i finansijske stabilnosti Bosne i Hercegovine.

Najvažnija karakteristika spomenutog režima valutnog odbora u našem slučaju je da Centralna banka BiH može emitirati onoliko konvertibilnih maraka koliko ima rezervi u eurima, poštujući poznati paritet 1KM=1,95583EUR. Zbog toga se naša valuta i zove “konvertibilna marka”, jer podrazumijeva punu konvertibilnost u euro po zadatom deviznom kursu, dakle u svakom trenutku možemo zamijeniti cjelokupan iznos KM-a u opticaju za rezerve CBBiH u eurima. Centralna banka pribavlja te eure iz više izvora, a najvažniji je izvoz naših kompanija u inostranstvo. Strani kupci robe i usluga iz Bosne i Hercegovine svoje obaveze prema našim kompanijama najčešće plaćaju u eurima. S druge strane, našim kompanijama su potrebne konvertibilne marke da bi isplatile obaveze prema zaposlenima i dobavljačima te platile poreze državi. Zbog toga, euri naplaćeni iz inozemstva ostaju u Centralnoj banci i na taj način povećavaju naše devizne rezerve.

S uvozom u BiH situacija je obrnuta. Kako bi platile uvezenu robu i usluge, firme iz Bosne i Hercegovine mijenjaju raspoložive konvertibilne marke za eure i ti euri odlaze dobavljačima u inozemstvo. Na taj način se raspoložive devizne rezerve CBBiH u eurima smanjuju. Međutim, ako nema KM-a bez izvoza iz BiH, a znamo da je izvoz iz BiH mnogo manji od uvoza, postavlja se pitanje kako Centralna banka BiH uspijeva održati rezerve eura, a time i konvertibilnu marku? Odgovor su doznake iz dijaspore koje nam stižu u eurima. Budući da primateljima doznaka pogoduje njihova isplata u konvertibilnim markama, pristigli euri se zadržavaju u Centralnoj banci kao devizne rezerve. Možemo reći da, osim što dobar dio stanovništva spašavaju od gladi, doznake održavaju konvertibilnu marku i ekonomiju Bosne i Hercegovine. Doznake iz inostranstva čine više od petine GDP-a BiH. Prema podacima CBBiH, vrijednost doznaka koja je u 2011. godini stigla u BiH iznosi 2,01 milijardu KM. Tome možemo dodati i oko 1,5 milijardi tekućih novčanih transfera, uglavnom penzija zarađenih u inozemstvu. Međutim, pitanje je koliko dugo ćemo se još moći oslanjati na takve doznake, posebno ako imamo u vidu evropsku dužničku krizu i s tim u vezi spremnost i mogućnost naše dijaspore da jedan dio zarade pošalje rodbini u BiH u vidu doznaka.

Nivo doznaka u odnosu na GDP je u opadanju još od 2007. godine, navodi se u izvještaju Direkcije za ekonomsko planiranje pri Vijeću ministara BiH. Kada je u pitanju uvoz i izvoz, statistika pokazuje da je u periodu januara do septembra 2012. godine ostvaren izvoz u vrijednosti od 5.925,1 miliona KM, što je za 4 posto manje u odnosu na isti period prethodne godine. Istovremeno, ostvaren je uvoz u vrijednosti od 11.408,5 miliona KM, što je za 0,3 posto više u odnosu na isti period prethodne godine. Dakle, statistički trendovi o uvozu i izvozu BiH nam nikako ne idu u prilog ni sa aspekta deviznih rezervi, posebno kada uzmemo u obzir da su na povećanje deviznih rezervi CBBiH u prethodnom periodu ponajviše utjecale tranše kredita od MMF-a, ali iste te kredite ćemo uskoro morati početi vraćati, što će negativno utjecati na naše devizne rezerve.

Rijetke su državne institucije za koje se može reći da besprijekorno funkcioniraju, a naša centralna banka zaista jeste jedna od takvih, ako ne i jedina. Stoga, potrebno je skrenuti pažnju na neophodnost kupovine domaćih proizvoda kako ne bismo našom kupovinom uvoznih proizvoda otežali buduće funkcioniranje režima valutnog odbora u Bosni i Hercegovini i eventualno ugrozili opstanak konvertibilne marke u postojećem režimu fiksnog deviznog kursa za euro. Zbog svega navedenog, možemo s pravom reći da stanovništvo Bosne i Hercegovine osim “standardnih” ima i jedan dodatni, specifični razlog za kupovinu domaćih proizvoda.

Autor: ADMIR MEŠKOVIĆ