Hatidža Hren, Srebreničanka iz poznate porodice Hadžiarapović, umrla je jučer u  Tuzli, u 58. godini. Supruga Rudolfa Hrena u julu 1995. godine, u Tuzlu stigla sa kćerkicom Dijanom u naručju, obrazovana, vrijedna i nadasve čestita. Tadašnja nastavnica, iako teško pogođena srebreničkom tragedijom, nikada se nije  dala obeshrabriti situacijom u kojoj se našla.

Bila je  među onim Srebreničankama koje su prve krenule u okupljanje majki kako bi, organizirane u udruženja, pokušale saznati sudbinu njihovih sinova, muževa, braće koji nisu uspjeli stići na tada  slobodnu teritoriju BiH. Kao i mnoge i ona se, u prvim danima  nakon genocida, potajno nadala da će  se i njen suprug Rudi odnekud pojaviti živ i zdrav i da priče o masovnim strijeljanjima koje su stizale, možda i nisu bile tačne.

-Hatidža je bila među osnivačima Udruženja „Žene Srebrenice“ i  njegova prva predsjednica. Bila je posvećena traženju nestalih. Kad se zaposlila u školu u Tinji, rjeđe je svraćala u udruženje, ali , moram reći, bila je insan od koga nikada nikoga nije zaboljela glava.  Bila je borac i sve je činila da svoju kćerku izvede na pravi put. Posmrtni ostaci njenog supruga Rudija ukopani su u mezarju u Potočarima. Znam da je imala  izuzetno poštovanje prema Rudijevoj  majci Barbari, koja je, nakon smrti, ukopana u katoličkom groblju u Srebrenici – kazala nam je Nura Begović iz Udruženja „Žene Srebrenice“ iz Tuzle.

Profesor Mirsad Mustafić, s tugom je primio vijest o smrti Hatidže Hren. Bio je nerazdvojni prijeratni prijatelj njenog supruga Rudolfa, kojeg su svi u Srebrenici znali po nadimku Rudi, a Hatidžu, kaže, poznavao je od djetinjstva.

-Hatidža je iz one fine gradske  porodice po kakvim se Srebrenica oduvijek  prepoznavala.  Nakon genocida, kad  bih je sreo u Tuzli uvijek bi naša tema bio Rudi i Srebrenica kakvu u sjećanjima nosimo. Pripadala je onoj vrsti  stabilnih žena, boraca, kakve su mnoge srebreničke majke, koje su činile sve za dobrobit svoje djece – kazao nam je profesor Mustafić.

Od  nekadašnje porodice starog slovenačkog rudara Aleksandra Hrena koji je trbuhom za kruhom polovinom prošlog stoljeća stigao u Srebrenicu, danas je među živima kćerka njihovog sina Rudolfa i  snahe Hatidže Hren, Dijana koja ima dvije kćerke.  Aleksandar je umro prije rata,  njegova supruga Barbara prije nekoliko godina, sin Ivan poginuo je u Srebrenici 1992. godine,  dok je Rudolf ubijen u genocidu u julu 1995. godine.

Na petnaestu godišnjicu od genocida u Srebrenici 11. jula 2010. godine u najtužnijoj potočarskoj dolini nišana ukopano je 775 od ukupno 8.372 žrtve genocida, a među njima i jedini katolik, Rudolf Hren. Kćerka Dijana i supruga Hatidža u suzama su dočekale lijes svog oca i supruga.

(Azra.ba/ Almasa Hadžić)