Prije rata u Bosni Hercegovini asocijacija na mjesec maj bila je mladost, jer 25.maj slavio se kao Dan mladosti. Obilježava se i danas ali ne kao tada. Bošnjake maj prvo asocira kao mjesec u kojem smo izgubili mladost. Mjesec stradanja, ubistava. Na dan kojeg obilježavamo kao Dan mladosti u Tuzli je ista ubijena. U maju 1992.godine u Kalesiji je počeo rat. Maj je također mjesec u kojem su “pale” i prve žrtve rata u Hajvazima.Maj je mjesec kad su mještani Hajvaza morali napustiti svoje domove. 

Danas su mještani Hajvaza obilježili 27.godišnjicu od zločina koji su se dogodili u njihovom mjestu. Podne namaz klanjan je na platou pored šehidskog obilježja što do sada nije bio slučaj, a održan je i prigodan program kojeg su izvodili imami MIZ Kalesija .

Cilj obilježevanja godišnjice jeste čuvanje sjećanja na ono što se dešavalao na ovom području od 1992-1995.godine te sjećanje na žrtve proteklog rata, ubijene i nestale. Dvojica šehida su poginula 6.maja a dvojica 8. maja 1992.godine. To su Karić Sead, Omerović Bajro, Avdić Salkan i Karić Ćazim. Osim njihovih imena, na spomen obilježju u Hajvazima ispisana su imena još 20 šehida.

Maj mjesec je za lokalno stanovništvo poseban i zbog činjenice da su se u tom mjesecu počeli vraćati svojim kućama. Čistili, gradili i selu vratili novi sjaj. Nikada ne može biti kao što je nekada bilo zbog činjenice da je prolivena krv..Ali, opet Hajvazi su dokaz da život nije ubijen.Kroz Hajvaze ponovo trče djeca.