Zbog eksplozije u nuklearnoj elektrani Fukushima, japanske su vlasti svima koji žive u krugu od 20 kilometara naredile hitnu evakuaciju.
Kakve su posljedice na ljudsko zdravlje? Je li riječ o novom Černobilu?

Izlaganje i umjerenom zračenju može rezultirati bolešću koja ima niz simptoma. Nekoliko sati nakon zračenja dolazi do mučnine i povraćanja, slijedi dijareja, glavobolja i groznica. Nakon prvih simptoma dolazi kratko razdoblje bez vidljivih znakova bolesti, ali za nekoliko sedmica mogu se pojaviti ozbiljniji simptomi,prenosi Net.

Ukoliko je čovjek jače ozračen, ozbiljni znakovi bit će vidljivi odmah, uz potencijalno fatalno oštećenje unutrašnjih organa.

Ukoliko je ljudski organizam ozračen jačinom od četiri greja, 50 posto odraslih osoba najvjerovatnije će umrijeti odmah. Za poređenje, zračenje oboljelih od tumora uključuje niz terapija u rasponu od jednog do sedam greja ali radi se o kontrolisanim količinama koje su usmjerene na malo područje u tijelu.

Kakva je terapija na raspolaganju?
Prvo se pokušava smanjiti dalja kontaminacija uklanjanjem odjeće i cipela, te nježnim pranjem kože sapunom i vodom. Lijekovi koji povećavaju proizvodnju bijelih krvnih stanica nadoknađuju moguće oštećenje koštane srži i smanjuju rizik od budućih infekcija zbog oštećenja imunološkog sistema. Na raspolaganju su i lijekovi koji mogu umanjiti štetu na unutrašnjim organima koje uzrokuju radioaktivne čestice.

Na koji način zračenje šteti tijelu?
Radioaktivni materijali proizvode ionizirajuće zračenje koje ozbiljno remeti unutrašnju hemiju organizma, dolazi do pucanja hemijskih veza između atoma i molekula koje čine naše tkivo. Tijelo pokušava nadoknaditi ovu štetu, ali ona je ponekad prevelika da bi to bilo moguće. Najosjetljivije na zračenje su stanice crijeva i želuca, te stanice koje proizvode krvne stanice u koštanoj srži. Šteta ovisi o dužini izlaganja zračenju te jačini.

Najčešće dugoročne posljedice?
Rak je najveći dugoročni rizik. Zračenje remeti tjelesne procese koji kontrolišu uklanjanje starih stanica. Stare stanice prirodno se samouništavaju, ali kad stanica izgubi ovu sposobnost i postane besmrtna javlja se rak, a ona se u tom slučaju nastavlja nekontrolisano dijeliti.

Zbog nemogućnosti da se sanira šteta, može doći do mutacija genetskog materijala, koji ne dovodi samo do raka nego se može prenijeti na potomke i izazivati deformacije kod djece koja se tek trebaju roditi. To uključuje i rađanje djece sa manjom glavom ili manjim mozgom, slabo formirane oči, spori rast i ozbiljne probleme sa učenjem.

Jesu li djeca ugroženija?
U pravilu jesu. Ona se brže razvijaju i kod njih se stanice više dijele, pa je i mogućnost da dođe do greške veća.

Nakon nuklearne katastrofe u Černobilu 1986. godine, Svjetska zdravstvena organizacija zabilježila je dramatičan porast raka štitnjače kod djece koja su živjela u blizini. Radioaktivni materijal ispušten tokom nesreće sadržavao je visoke nivoe radioaktivnog joda, elementa koji se nakuplja u štitnjači.

Mogu li japanski stručnjaci smanjiti štetu?
Profesor Richard Wakeford kaže da bi većina trebala biti pošteđena značajnih zdravstvenih problema. Smatra da su direktno ugroženi radnici u nuklearnoj elektrani i oni koji su došli sanirati štetu jer su bili izloženi visokim količinama zračenja.

Osim hitne evakuacije iz kruga od 20 kilometara, nužno je da ljudi ne jedu kontaminiranu hranu. Najveći rizik predstavlja radioaktivni jod koji povisuje rizik od raka štitnjače. Ljudima bi se trebale dati tablete stabilnog joda, čime bi se spriječilo da tijelo apsorbira radioaktivnu verziju. Srećom, Japanci prirodnim putem u svojoj ishrani primaju veće količine joda, pa bi i to moglo pomoći.

Može li se ova katastrofa uporediti sa Černobilom?
Profesor Gerry Thomas kaže: “Vrlo su male šanse da će ove katastrofe postati poput one u Černobilu. U elektrani u Černobilu došlo je do eksplozije koja je uticala na jezgru reaktora, zbog čega je došlo do izlaska velike količine zračenja u atmosferu”.

Za manje od tri sedmice od posljedica zračenja umrli su svi radnici koji su bili zaduženi za upravljanje elektranom Černobil. I većina vatrogasaca koja je stigla zadobila je smrtonosne količine. Ali profesor Thomas dodaje da je porast raka štitnjače uočen samo u blizini eksplozije i uglavnom kod onih koji su u to vrijeme bili mladi.