Nakon mjesec i po dana pješačenja Nađa Mazalović skoro je stigla do cilja, odnosno do Nezuka, gdje se okuplja kolona koja će učestvovati na ovogodišnjem Maršu mira.

Prethodnih godina je dolazila i učestvovala u Maršu mira Nezuk-Potočari, a sada se odlučila na pješački pohod od Pariza do Srebrenice.

Nakon stotine pređenih kilometara, povrede noge i loših vremenskih uslova, ona se dobro osjeća i zadovoljna kako je sve prošlo i kako kaže ništa je nije moglo spriječiti u ovom hrabrom pješačkom pohodu.

Iz Pariza je pješke krenula 28. aprila, zajedno sa prijateljem, te su se tokom puta razdvojili i ona je sama nastavila svoj pohod.

Tokom puta sretala je ljude porijeklom iz Bosne i Hercegovine, a sa kojima je razgovarala o motivu svog pohoda, te su je dodatno ohrabrili i dali vjetar u leđa kako bi nastavila i stigla do cilja.

“Tokom cijelog puta u mislima su mi bili Potočari, da ugledam nišane, pa se sve lakše prebrodi. Želim odati počast svim nevino ubijenim Srebreničanima”, kazala je Nađa.

Nađa Mazalović rodom je iz Kladnja, a živi u Francuskoj već 41. godinu. Zahvalna na svemu što joj je pruženo u drugoj državi, a sretna što ima svoje potomke na koje prenosi ljubav o Bosni i Hercegovini. I u njihovoj porodici za Genocid u Srebrenici i Agresiji na Bosnu i Hercegovinu se moralo znati, ističe. Srebrenica se ne smije zaboraviti, te dodaje da su sin i kćerka rođeni u Francuskoj u zemlji u kojoj se malo govori o Genocidu, te na ovaj način svoju djecu uči o dešavanjima iz perioda devedesetih. Sin je dolazio u Potočare i kaže da dolina bijelih nišana govore sve. Govori o ubistvima i patnji Bošnjaka.

Udaljenost između Pariza i Srebrenice kopnenim putem iznosi oko 1.850 kilometara.

Ove godine obilježava se 28. godišnjica genocida nad Bošnjacima “Slobodne zone UN-a” Srebrenica koji je izvršen 11. jula 1995. godine. Snage Vojske Republike Srpske u Srebrenici i okolini ovog grada na istoku Bosne i Hercegovine ubile su 8.372 muškarca i dječaka nesrpske nacionalnosti.