Stigla raja iz dijaspore ili ti laički rečeno došli „stranci“. Dok pišem ove redove i govorim o tim „strancima“, ne mogu a da se ne osjećam kao neki lik iz serije „The walking dead“, ono kad u nekoj od scena govori o zombijima, koje oni žargonski nazivaju „šetači“-k'o je gledao seriju, zna o čemu govorim…

Vallahi, ne smetaju oni meni kao ljudi i njihov dolazak, ali smeta mi njihovo ponašanje, problemi koje donesu, njihova nadmenost i bahatost. Znam ja da oni kada su na Zapadu traže neki osamljen ćošak, jer ne smiju čestito ni da prdnu i gube se tamo kao prdež u vjetru. Dolazak ovdje im dođe kao djeci ljetni raspust, da puste malo mozak na pašu, ali to nije razlog da idu iz krajnosti u krajnost i da glume direktore Svemira. Osilila se fukara…

Hudi Bošnjo, prije pet godina čeprkao po napaćenoj Bosni, pokušao razne opcije kako bi osigurao egzistenciju, ali bezuspješno… Od imetka je imao jedino svoje godine (30 njih), gaće marke „aBidas“ i poderene patike, popularno zvane „starke“. Onda preko prijatelja ili komšije upoznaje nju. Ona (28 godina), ranih devedesetih imigrirala je sa svojima na tada popularni i još uvijek divlji Zapad. Nije Bog zna pametna ni lijepa, radi na fakultetu, ali kao čistačica. Posljednji voz i savršena prilika za njega…

Hudi Bošnjo, spakuje u kofer ono malo ponosa što je imao, zaboravi kofer kod kuće, te se oženi (čitaj udaje) za nju. Bila svadba, stotinu i više zvanica, potrošilo se brdo para. Odmah poslije svadbe, narod počinje da priča kako je naš Bošnjo uspio u životu.Helem nejse… Da ne duljim, vratimo se u sadašnjost i na početak priče…

Stigla raja iz dijaspore, a među njima i hudi Bošnjo, samo što više nije hud (makar u njegovoj glavi), on je sad direktor Svemira. I njegov imetak se uvećao. Od imetka sada ima godine (njih 35), gaće marke „adidas“ i patike „nike“. Ima Bošnjo i crnog audija kojeg je kupio nekako na kredit koji još uvijek otplaćuje. S tim audijem noću divlja po izbušenim bosanskim cestama, a i ni danju nisi baš siguran od njega. Kupio je i veliko bure, kapaciteta 500 L, koje svaki dan napuni vodom, smoči u njemu guzicu, prospe vodu i tako u nedogled. U njegovom dvorištu trava ne smije biti uvehla i spaljena na ovakvim temperaturama, mora biti zelenija od komšijske! Zbog toga Bošnjo svaki dan natapa travu vodom sve dok cijelo selo ne ostane bez vode (usput rečeno, kod nas se voda ne plaća, racionalno korištenje ostavljeno je „na obraz“ svakom pojedincu, zato je Bošnjo tako raskalašen, da se plaće ne bi on).

Poslije pet godina provedenih u tuđini, zaboravio je Bošnjo jezik kojim je govorio prethodnih trideset godina, pa kad uđe u prodavnicu traži neki „Kuchen“ i sve kao u nekoj žurbi uzvikuje:“ Kuchen kuchen… gib mir den kuchen!“i veli zna i englesku riječ za taj „kuchen“, al’ nikako ne može da se sjeti kako se to po naški kaže. Kolač bolan! Isti onaj na kojem si odrastao…

Noću, ako Bošnjo ne lumpuje sa svojim audijem, onda je u vikendici, na brdu iznad kuće. Tu pribavi jeftinu muziku ili misleći da zna pjevat, krešti na mikrofon do sitnih jutarnjih sati, probijajući bubne opne svakom čestitom insanu. Da ironija bude veća, sutradan kad ustane, žali se kako tobože nijemogao spavati od komšijskog horoza.

O Bošnji bih mogao roman da napišem, ali ne želim dalje… Da ne budem previše negativan, nije cijela dijaspora ista, ali veći dio je poput našeg hudog Bošnje. Ipak, znam par momaka koji studiraju tamo-njihov dolazak me uvijek obraduje. Rado igramo fudbal, odemo na kahvu i razmijenimo mišljenje. Druženje s njima me uvijek, makar za nijansu obogati, duhovno i intelektualno. To su pametni momci, možda najbolji koje poznajem… iako imaju veće obrazovanje i imetak nego Bošnjo, uvijek su skromniji, pristupačniji, uljudniji, racionalniji, razumniji od njega.

Kur'an Časni kaže:„I iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi Zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog. U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji glas je revanje magarca!“ (sura Luqman, 18-19)

Mirnes Hamzić

Ovaj tekst je stav autora i ne odražava stav portala NTV.ba