Piše: Muhamed Velić

Skoro pa je ljeto i kalendarski nastupilo, a do unazad dva dana ljudi su u Sarajevu vatru ložili i grijanje palili u svojim kućama i svojim stanovima. Snijeg je, također, nedavno padao. I bilo ga je više nego se i mislilo da može u maju napadati! Voćke su polomljene, a voće je na pijacama i u marketima više nego skupo. I, usput, truhlo je. Trave u čajrevima su male, a trebaju da zriju. Zimus, ne tako davno, u februaru, u Sarajevu je pao najveći snijeg. U Varešu i Olovu bio je manji. Hej, ljudi, u Varešu, pa to je ispod planine Zvijezde, snijeg je bio manji neg’ u Sarajevu! I dugo ga je bilo, kao što je i zima već jako dugo. U haremu moje džamije ima lipa, gledam je u maju pod snijegom, ubijena u pojam.

Pitaju ljudi, na rubu sabura, šta se ovo događa s vremenom, šta je ovo, ne može se više durati?! Odgovor je jasan, sam po sebi: ne valjaju ljudi u Sarajevu! Ljudi su ovdje postali kvarljivi! Brže se danas insan u Sarajevu pokvari negoli mlijeko, pa otuda je i vrijeme dugo hladno, i oblaci, i snijeg, i vode, i poplave. I smrti… onih kojima se nismo nadali. A, doista, mogu li ljudi umirati nekom ili nečijom greškom?! I taj je odgovor jasan, sam po sebi: ne mogu, jer u Allahovoj odredbi nema grešaka.

Rika zlatnih teladi

Ovo je vrijeme nalik na ono Musaovo, a.s., a ovi ljudi podsjećaju na Musaov narod, koji je, isto tako, kvaran bio. Njima su dolazili skakavci, a nama snjegovi i oblaci, koji, kao kafiri, sunce zakrivaju. Kafir je čovjek koji zakriva istinu i poriče je svojim zakrivanjem.

U Sarajevu (više) ne treba tražiti Hamana, ni Karuna, ni Samiriju, niti Faraona, rika je zlatnih teladi na sve strane. Ljudi su postali hipnotisani tom rikom i izgubili su sluh, i razum gube, i vjeru kvare, mijenjaju i prodaju. Pakost, zavist, licemjerstvo, pohlepa, škrtost, japajakanje i sebičnost su bande koje ordiniraju i marširaju sarajevskim ulicama i mahalama. Niko iz kuće ne može izaći i maknuti a da ga ta banda ne napadne i ne zapljusne.

Robovi s obale rijeke posmatraju utapanje čovjeka, sjede kao u galijama, umjesto vesla u rukama im kamere; samo slobodni ljudi skaču u vodu, a njih je, opet, dvojica, trojica u čitavom gradu.

Kažu učeni ljudi da u vremenu Samirija, Hamana, Karuna, Faraona, zlatnih teladi i ljudske pokvarenosti, a to je upravo ovo vrijeme i ovi ljudi, treba učiti Musaove, a.s., dove; treba moliti Allaha, dž.š., za izbavljenje od iskušenja, da ne budemo kušnja silnicima da na nama silu svoju provode; treba moliti Allaha da nas sačuva od džahilijjeta i da neznalice ne budemo; ali, isto tako, Musa nas je učio da odgovornog za nered treba za bradu uzeti i ščepati, pa makar to bio i sin majke svoje, brat rođeni.

Džemat ide, ahmedije nema

Opet, ono što posebno karakteriše Musaovo vrijeme, karakteristike koje pronalazimo i u ovom vremenu i ovom narodu, je to što je bilo puno sihirbaza, vračara, gatara, puno magije, iluzije i laži, puno prevara i puno vjerovanja u sve to i nagonjenja ljudi da vjeruju u svu tu svekoliku laž, kao istinu. A laž nikada ne može biti istina, pa da je sto puta ponove i da ti trojica, i četverica, i stotina njih kažu da se valjaš, ne valjaj se, jer ti nisi pijan!

Za razliku Musaovog vremena, u našem vremenu i našem gradu postoje i novi sihirbazi i mazi. Teško je ostati sabran i pri zdravoj pameti nakon njihovih opsjena i iluzija.

Gledao sam, tako, dženazu na Federalnoj televiziji rahmetli Adnanu Ćatiću! Federalni mazi i sahiruni je u svom predstavljanju pretvoriše u klasičan sprovod. To je isto tako uradio i sestrinski joj web portal www.klix.ba! Džemat ćutke ide, a ahmedije nigdje. Stoje ljudi, kao klanjaju, a nigdje učenja i tekbira. Isječeno. Imam isječen! Dženaza isječena! Tako to rade mazi i sihirbazi.

A Adnanova dženaza bila je prava, pravcata dženaza, kakvu Sarajevo ne pamti. Toliko mladih ljudi je bilo u safu, koji su klanjali i dovu učili.

Nekome to smeta i, naravno, izvjesni je sahiruni i čarobnjaci hoće pokazati na svoj način.

Onaj ko se utopi u vodi, po učenju islama je šehid. A šehid ne želi da vidi suze na našim licima, već vedrinu, odlučnost i hrabrost da se uhvatimo u koštac sa svim Samirijama, Karunima, Hamanima, Faraonima, pokvarenjacima, pokvarenostima i ostalim “bandama”.

Tek tada možemo očekivati lijepo vrijeme.